Današnje društvo se s velikim razlogom naziva materijalističko društvo, jer nam je od svega najvažnije postalo "imati". Imamo namjeru nešto kupiti, dobiti imati. Kad smo to riješili, onda želimo još. Pa još, pa još, pa još, i tako u nedogled.
Nismo mi krivi što je tako, društvo nezaustavljivo ide naprijed i pred nas jednostavno iskaču nebrojene mogućnosti.
Bilo bi teško očekivati od nas da se odreknemo svih zemaljskih dobara i da kao sveti Franjo skinemo sve sa sebe. Dragi Bog to razumije i zato od nas ne traži takvu žrtvu.
Ipak, bilo bi lijepo ako bismo mogli davati manje važnosti materijalnom i više se posvetiti Bogu. Da u Bogu nađemo svo bogatstvo ovoga svijeta. Da ne zaboravimo da samo prolazimo ovom zemljom svojim zemaljskim životom, a da nam je cilj nebeski dom i sjesti za stol svetaca u nebu.
Ako bismo pokušali udaljiti se od portala, društvenih mreža, televizije, društvenih igara i tome slično, napravili bismo veliki korak u pravom smjeru. Naime, tu nas se upravo bombardira reklama i pozivima na kupnju. Nažalost, djeci je danas od najranije dobi postalo važno imati najnovije tehnologije, obuće, odjeće i slično. U redu, prihvatimo to.
No kako odrastamo, možemo stvari polako stavljati na svoje mjesto i svojevoljno se udaljavati od ovozemaljskih "blaga", a vrijeme provoditi s Bogom, Kristom, crkvom, Gospom, svetcima, Biblijom, i tako dalje.
Bilo bi idealno da odbacimo ovozemaljska blaga i da Bog bude jedino što nam u životu treba. Imajmo uvijek na umu da nam je cilj doći u nebo i uživati u beskonačnosti, a ne u privremenosti ovozemaljskog života. Zato, ako imamo malo, jako malo ili ništa u ovom životu, pa patimo, prisjetimo se koji je naš cilj.
Prisjetimo se da će zadnji biti prvi. Onaj koji neće će obilovati.
Mir i dobro!
