Bog nas ponekad baci u nemirno more, ne da nas utopi, nego da nas očisti. Naime, kad se nalazimo u najgrubljim situacijama, zar ne da tada pokušavamo sve ispraviti, i to na bolje? Na primjer, ako čovjek ima puno više kilograma nego što bi trebao imati, to nisu samo kilogrami, zar ne? Tu govorimo i o mnogim toksinima, štetnim tvarima, kemikalijama i svega ostalog što se nalazi u takvom tijelu s toliko više kilograma nego bi smjelo imati.
I onda kad čovjek odluči skinuti te kilograme, ne skida samo težinu, nego sa sebe izbacuje i mnoge toksine koji su ušli u čovjekovo tijelo dok je čovjek neumjereno jeo. Isto tako, ako na primjer čovjek zaglibi u gruboj financijskoj situaciji jer je loše upravljao financijama, zar ne da će reći "nikad više ovako neuredno, kad jednog dana sve uredim". Čovjek želi biti čist. Čist od toksičkih stvari u svom tijelu, želi biti čistih financija.
Čovjek želi biti bez tajni, jer tajne čine čovjeka bolesnim. A sam se doveo u kraljevstvo laži jer je jedna laž vodila drugoj, i čovjek se našao u začaranom krugu. Što su gore i veće tajne, to je i čovjek bolesniji. Čovjek bi se htio riješiti tajni i ne imati ih, tako da može biti čist.
Kao što možemo vidjeti, čovjek bude "prljav" iz toliko mnogo razloga, nabrojali smo samo tri, a nismo ni počeli nabrajati. Zapravo, čovjek samo treba imati jednostavno srce i da je to srce otvoreno Bogu. U tom slučaju će se čovjek prepustiti Božjem djelovanju, Bog će čovjeka isprati, očistiti. Ali tek kad propatimo, i to zato jer smo sami bili oholi, prepotentni, nerazumni, i da ne nabrajamo dalje kakvi sve smo bili. Vjerovali smo da smo jaki, da nam nitko ništa ne može. I u toj bahatosti smo zaboravili na prave vrijednosti. Ali zato nas Bog ubaci u nevolje da se priberemo, da dođemo k sebi, da malo porazmislimo, te da drugačije rasporedimo prioritete u životu. A kao prvo, da se prisjetimo da nam je Bog najvažniji na svijetu.
Zato će nas Bog protresti na način da nas ubaci u nevolje. Ali ne da nas utopi, već da ga ponovno nađemo.
Da se spasimo!
Naš Bog je velik!
