Kao ljubljena Božja djeca, u vrlo smo sigurnim rukama. Bog nas čuva, pazi, brani nas, a da mi toga nismo niti svjesni. Kad mislimo da smo ostavljeni sami, na cjedilu, kad nam je izuzetno teško to je zato što je to Božji plan za nas.
Najgore je kad krenemo komentirati kako smo ostavljeni sami na cjedilu, kako nas je Bog zaboravio, kako nije pošten prema nama. Ne, ne i ne. Mi moramo prestati komentirati, i u potpunoj poslušnosti se prepustiti Božjoj volji i Božjem planu za nas.
Vrlo često smo zapravo nezahvalni jer ne cijenimo Božju zaštitu, niti njegovu potporu, niti njegovu utjehu, niti oslonac. A Bog je nama zaštita, on je naša utjeha, naša potpora i naš oslonac.
U današnjem društvu je dopušteno svima da komentiraju i izražavaju svoje mišljenje, a kako najčešće pri komentiranju nismo na "visini" zadatka, često neodgovorno postupamo i nepravilno. Često upravo neodgovorno odgovaramo na situacije u kojima se nađemo. Osuđujemo sve i svakoga oko nas te znamo olako i Bogu reći da nas je napustio i da ga nije briga za nas.
Štoviše, kao i nevjernici se znamo dati u razmišljanja zašto Bog dozvoljava ratove, poplave, potrese i ostale razne nepogode. Apsolutno smetnemo s uma da moramo biti poslušni i ponizni. Toliko da se naš glas ne smije niti čuti. Kao pravi vjernici, moramo vjerovati u Boga i u Božje djelo, te nikako ne sumnjati u to i ne postavljati pitanja.
Bez ikakve sumnje, svi dolazimo s vremena na vrijeme u opasne i izazovne situacije, a da ne budemo svjesni realne težine situacije. Bog nas čuva i brani u ti našim borbama, a mi to niti ne shvatimo.
Zato nemojmo više sumnjati i misliti da se Bog ne brine za nas. One se brine za svakoga od nas ponaosob. Iznad svega, on nas brani.
Mir i dobro!
