Guadalupe je najbogatije i najposjećenije katoličko svetište u objema Amerikama, nalazi se u podnožju brda Cerro del Tepeyac.
Ovdje se Gospa tamne boje kože ukazala domorocu Juan Diego 1531. godine. Gospu su nazvali "od Guadalupe", po liku Djevice iz Guadalupe u istočnoj španjolskoj pokrajini Extremadura. Naime, Djevica od Guadalupe u španjolskoj Extremaduri je također tamne boje kože.
Pobožnost potječe od ukazanja Djevice Marije domorodcu Juan Diego - Cuauhtlatoatzinu (Orao koji govori) na brdu Tepeyac sjeverno od Mexico Cityja od 9. do 12. prosinca 1531. godine. Obratila mu se četiri puta na njegovom asteškom jeziku i tražila da se na tom mjestu sagradi i posveti crkva u njenu čast.
Gospa je Juanu Diegu rekla i sljedeće: "Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najsitnijeg i jedinog Boga, po kojemu sve opstoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje. Žarko želim da se na ovom mjestu sagradi moj mali sveti dom, crkva u kojoj ću puku iz ljubavi na vidljiv način iskazati milosrđe, pomoć i zaštitu. Jer ja sam zbilja vaša milostiva mati: tvoja, svih onih koji zajedno nastavaju ovu zemlju i svih onih koji me ljube, zazivaju, obraćaju i potpuno se u mene pouzdavaju. Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima."
To je obznanio prvom meksičkom biskupu franjevcu Juanu de Zumarraga, koji je pri tom susretu bio nepovjerljiv. Vidiocu se nakon povratka kući, istog dana i na istom mjestu, drugi put ukazala Gospa, koja mu je zapovjedila da sutradan ponovno zamoli biskupa. Sutradan, u nedjelju 10. prosinca 1531. Juan Diego biskupu ponovno prenosi Gospinu želju koji tada traži neki dokaz da se uvjeri u vjerodostojnost ukazanja. Juan Diego na povratku kući ponovno ugleda Gospu, koja mu obećaje dati biskupu znak koji traži. Zbog stričeve bolesti u ponedjeljak, 11. prosinca 1531., ostaje kod kuće. Sutradan, u utorak, 12. prosinca 1531., žurno odlazi potražiti ispovjednika za umirućeg strica, a na putu mu se ponovno ukazuje Gospa.
Uvjerava ga da mu stric tom prigodom neće umrijeti i šalje ga na prvobitno mjesto ukazanja gdje će ga čekati znak koji biskup očekuje. Na ogoljenom polupustinjskom brdašcu, u zimsko doba, ugledao je prekrasne španjolske (kastiljanske) ruže koje su biskupu i svim Španjolcima trebale poslužiti kao razvidan dokaz za istinitost čuda. Juan Diego ih bere i stavlja u tilmu (na Nahuatlu naziv za asteški izvanjski ogrtač, vrstu deke ili ponča, koriste ga siromašni Indijanci, veže se na ramenu) i iznova odlazi biskupu. Kada je pred biskupom otvorio svoju tilmu na ogrtaču se ugledala Gospina slika.
Ivan Diego je nakon povratka kući našao potpuno zdrava strica Juan Bernardina, koji mu je potvrdio da se i njemu ukazala Gospa, da ga je ona ozdravila i da je njen naziv, kojim će biti čašćena na slici, prema njezinim riječima, Uvijek Djevica sveta Marija Guadalupska.
Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca postali su katolici. Svetište je jedno od najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu. Priznato je od Katoličke Crkve. Papa Ivan Pavao II proglasio je Juan Diega svetim 2002. u bazilici Gospe od Guadalupe. Po preobraćenju brojnih Azteka prestaje se sa brutalnom tradicijom prinošenja ljudskih žrtava, koje su Azteci do tada činili.
U takozvanoj staroj bazilici, Basilica Antigua se nalazi plašt Indijanca Juan Diega, i na njemu je čudesno otisnut lik Gospe, kao dokaz ukazanja kojem je Juan Diego bio svjedok. Sama bazilika je izgrađena u ranom osamnaestom stoljeću, i jako je lijepog baroknog pročelja s dva tornja. U njoj se nalaze izrezbareni likovi Gospe od Guadalupe.
Tilma (plašt) Juan Diega na kojoj je čudesno nastao otisak slike Gospe, izrađena je od slabo kvalitetne tkanine izrađene od vlakana agave. Takvo platno je posve neprikladno kao podloga za slikanje i u prirodnim uvjetima propada nakon 20-30 godina. Prvih 116 godina bila je bez zaštite izložena rukama hodočasnika, svjetlu i dimu voštanica. Godine 1791. jedan je radnik nehotice, čisteći okvir, po slici prolio dušikovu kiselinu. Unatoč svemu tome, nakon gotovo pet stoljeća postojanja još uvijek djeluje netaknuta, dok znanost ne može objasniti zašto se materijal ne raspada.
Godine 1936., ravnatelj kemijskog odjela Instituta u Heidelbergu, proučavao je dva vlakna, crveno i žuto, iz komadića Diegove tilme, vjerojatno odrezanih 1777. kako bi se stari ogrtač prilagodio okviru, a potom sačuvani kao relikvije. Učinke ispitivanja, izvršenih tada najsofisticiranijim načinima, su ovako zaključeni: "U dva vlakna, jednom crvenom i jednom žutom, ne postoje boje biljnog, životinjskog ili mineralnog porijekla." Analizaje dokazala da slika sa tilme nije učinjena konvencionalnim postupcima slikarstva.
1979. američki znanstvenici, ispitivali su sliku infracrvenim zrakama i utvrdili da nema tragova nanošenja boje i da tkanina nije obrađivana nikakvom tehnikom. Zaključuju kako je izvorni lik na tilmi Juan Diega neobjašnjivog podrijetla.
Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem djelu tkanine, i da boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine, bez da je dodiruju.
Temperatura tilme održava stalnu razinu od 37 ° C, istu kao u živom ljudskom tijelu. Sliku se ne može vjerno reproducirati.
Pored stare bazilike se nalazi moderna velika crkva koja može primiti do 10000 vjernika. U svetištu Gospe od Guadalupe, a penjući se malo više u brdo imamo i veličanstvenu kapelu izvora, Capilla del Pocito. Ova kapela je izgrađena na mjestu četvrtog ukazanja Juan Diego, a izgrađena je da zaštiti izvor vode gdje se Gospa ukazala. Gospe od Guadalupe se ukazala ukupno četiri puta Juan Diegu. Osim toga, ova kapela je jedan od najljepših primjera barokne meksičke arhitekture.
U blizini se nalazi još jedna kapela, Capilla de Indios, i ovdje je živio vidio Juan Diego do svoje smrti 1548. godine.
Ukazanje se slavi svake godine 12. prosinca, i tada, na godišnjicu ukazanja, ovo svetište bude najposjećenije. Skupi se preko 50000 hodočasnika iz cijelog Meksika, ali i šire.
