Zadnji nekoliko objava smo posvetili duhovnom razmišljanju o samoj vjeri i snazi vjere. Vjera može učiniti čuda, ali se moramo prepustiti Božjoj milosti. Nećemo reći da ako u nečemu uspijemo da smo u Božjoj milosti i li da nismo u Božjoj milosti, jer svi smo uvijek u Božjoj milosti ako se trudimo živjeti kako treba i ako se ispovijedamo. Ako u nečemu ne uspijemo, to znači da to nije bio Božji plan za nas.
Važno je također ne prepustiti se silama brige kad moramo kad smo u izazovnijim životnim situacijama, jer time nas Sotona želi pokoriti. Moramo se oduprijeti Sotoni i njegovim silama! I zato se trebamo još i više posvetiti vjeri i prepustiti Božjem djelovanju. Pri tome je važno da se oslonimo na Kristovo obećanje o Božjoj providnosti. Bog će providjeti za nas sve što nam treba. Ovdje je jako bitno da ne protumačimo ovo Kristovo izuzetno moćno učenje o Božjoj providnosti kao izliku za lijenost i ne poduzimanje. Bog nam je udijelio darove Duha Svetoga, i s tim darovima, preko svojih ruku, činimo Božji plan za nas, i na taj način Božja providnost dolazi do izražaja. Ali nikako ne smijemo, kako se pučki kaže "sve četiri u zrak", i očekivati da će se nešto tek tako dogoditi, a mi možemo biti lijeni i neradnici.
Kad smo dakle ispunili ove jednostavne uvjete, dakle trudimo se raditi što bolje u skladu s darovima Duha Svetoga koje nam je da Bog, s jedne strane, a s druge strane se trudimo živjeti sveto i ispovijedati sve naše grijehe - tada se samo možemo prepustiti Božjem djelovanju preko naših ruku!
Rezultatu nikako neće doći odmah, mada bi Bog i to mogao. Moramo proći kroz trud i patnju da više cijenimo i više uživamo u rezultatu kojeg smo postigli, pa da još i više slavimo Boga koji nam je to omogućio! Da bismo sve ovo mogli, nužno je neophodno da imamo vjere u Boga. Na toj naizgled jednostavnoj stavci, mnogi padamo i to iznenađujuće puno! Prisjetimo se da je Krist rekao da imamo vjere i planine bismo pomicali. Zapitajmo se kolika nam je stvarna vjera! I ovisniku je prva korak u ozdravljenju da prizna sam sebi da je ovisnik. I kad vidimo da nam vjera u Božju moć, u Božju snagu katkad stvarno kratka, u tom trenu možemo početi izgrađivati jače našu vjeru.
U ovoj duhovnoj misli htjeli bismo razlikovati dvije vrste vjere: jedna je vjera u postojanje Boga, i s tom vjerom nitko od kršćana nema problema, ta vjera je čista kao dan. Međutim, radi se o vjeri gdje se obraćamo Bogu da na pomogne - sumnjamo da možemo postići ono što bismo htjeli, ono za što mislimo da nam je neophodno za život.
Evo, poradimo na ovoj vjeri da se počnemo prepuštati Božjoj milosti koju je Bog stvarno preobilno namijenio za svakoga od nas. Da bismo ovo postigli, možda bi bilo dobro i naći neki miran kutak i trenutak samo za sebe. Danas živimo izuzetno ubrzano, stresovito, imamo puno obaveza, djeca se neće sama nahraniti, kuća se neće sama očistiti, okućnica se neće sama urediti, posao se neće sam obaviti. Zato pokušajmo u svom dnevnom rasporedu naći miran kutak gdje nikoga ne bismo vidjeli pola sata, i posvetiti se razmišljanju i razgovoru s Bogom o našoj vjeri. Počnimo na taj način rasti u vjeri u Božje djelovanje!
Mir i dobro!
