Previše se žalimo na sve, mislimo da nam je vrlo teško, da nam je život vrlo težak. Zapravo smo navikli na vrlo veliku komotnost, želimo najnovije mobilne uređaju i najbolje robne marke. Izuzetno nam je teško kad to ne možemo imati.
Zapravo, nestvarno je koliko smo materijalisti. Nestvarno je koliko nam je važno imati svega. Kad odemo na putovanje u neku siromašnu zemlju onda se uvijek pitamo "ma kako ovi ljudi žive bez ičega".
Ni razvijeno europsko društvo mnogo toga nije imalo do prije samo nedavno. Jer na primjer, mobiteli su nova stvar. Prožeti smo materijalizmom i jednostavno ne možemo zamisliti svijet bez mnogo toga što danas imamo.
Krist ti sasvim jasno govori da možeš bez svega toga! Druga je stvar što želimo mnogo toga! I onda kad dobijemo to nešto, želimo još nešto, pa još nešto, pa još nešto. Ma nije niti problem što želimo toliko toga, nego je žalosno što smo toliko nesretni ako nemamo to nešto.
Pa ljubomora, oholost, srdžba, klevetanje, ogovaranje, ma svi najgori ljudski osjećaju izlaze na površinu. Osjećaš se očajno, apsolutno neispunjen, nerealiziran i iznad svega: osjećaš se kao neuspješan čovjek.
Reći ćeš za sebe da ti ne cvjetaju ruže. Sjeti se onda tko je nosio trnje. I to za tebe!
Mir i dobro!
