Kad je čovjeku teško, onda je važno zadržati vjeru. To je često lakše reći nego učiniti. Mnogi ljudi jednostavno nisu dovoljno jaki, padnu pod teretom. Mnogi će se obratiti Bogu gnjevni zašto im se to događa. Kao prvo, svakome se događaju grube stvari jer je to sastavni dio života. Ti nisi iznimka, i ne, tvoj križ nije teži.
Dobili smo veliku slobodu, i s tom slobodom skoro svi ljudi upravljaju neodgovorno. Na primjer, sloboda je kad sebi dozvoliš da komentiraš nekog drugog i kažeš kako je njemu/njoj dobro, i da zašto i tebi nije tako. Kao prvo, nemoj neodgovorno koristiti slobodu koja je veliki Božji dar tebi. Kao drugo, njoj/njemu je jako teško, samo ti to ne znaš. Još jednom, nemoj sebi dozvoliti slobodu da misliš da znaš. Ti ne znaš, i ne znaš da ne znaš. Zato gledaj u sebe, i pokušaj napokon nešto napraviti u vezi sebe.
Križ nas čini boljima, usavršava nas u svemu. Svaka patnja, svaka kriza nam treba biti škola. Kroz tu školu jednostavno ne smijemo samo proći da bismo prošli. Ne smijemo proći ispit uz šalabahtera, tako si nekvalitetno obavio jedan zadatak i samo prividio si se poboljšao. Naučimo kvalitetno, s temeljima, napravimo bolje. Neka imamo jasan rezultat, jasan uspjeh nakon što krize prođe.
Taj uspjeh može bit da čovjek izgubit kilograme, zašto ne. Ali ako je problem kompleksniji, na primjer čovjek izgubio posao, zar nije logičnije da se usprotivi svojoj jadnoj i teškoj situaciji? Kako? Da se počne ustajati u 5 sati ujutro, i da pet sati dnevno uči grafički dizajn na primjer!
Imajte vjeru u Boga jer vam je dao ruke, razum, pamet, i uz pomoć vas samih on će vam pomoći. Neka nada uvijek gori u vašim srcima, i veselite se rezultatu koji je Bog u svom velikom planu pripremio za vas.
Mir i dobro!
