Izuzetno je teško naći u današnjem svijetu miran kutak, a još teže je naći miran trenutak. Život ponekad bude toliko intenzivan i naporan, da nekad jednostavno zaboravimo da su to samo teški trenutci, ali da nam život nudi i beskrajno mnogo ljepote i izuzetno lijepih trenutaka.
Teret ponekad bude tako jak, da ti se čini da ne znaš ni kamo ideš, ni kako trebaš dalje. Ponekad će čovjek i zaplakati od težine tereta i bezizlaznosti trenutne situacije. Kršćanin je u svakom trenu, pa i najtežem trenu svjestan da ima veliku podršku u Bogu i da mu je Bog izuzetno čvrst oslonac. I u toj vjeri kršćanin neće biti poljuljan.
Ipak, psihički bude teško nositi se s teretom velikim briga, bez obzira na to što kršćanin zna da ima i utjehu i oslonac u Bogu, i u svom Gospodinu Isusu. Zato, da bismo "opipljivije" osjetili tu podršku i oslonac, izmolimo krunicu! Tako ćeš u ovoj predivnoj i vrlo jednostavnoj molitvi zazivati i dragog Boga, i našeg Gospodina Isusa, i našu nebesku Majku Mariju! Nakon pola sata pribrane, skoncentrirane molitve krunice, čovjek ne može ne osjetiti neku vrstu okrijepe.
Istina je da čovjek pod teretom svojih muka i briga padne u depresiju, pa je onda molitva krunice teža, da ne kažemo nemoguća. Ali, možda bismo mogli tražiti nekakav kao mali "prozor" u našoj depresiji, kao nekakav trenutak gdje se u depresiji nakratko osjetimo dobro. Pa da možda iskoristimo taj trenutak, da izmolimo krunicu? Nakon izmoljene krunice, jednostavno bismo se trebali osjećati odlučnije, jače. Pa nam to možda da snage da nastavimo naše druženje s dragim Bogom, dragim Isusom, dragom Gospom i ostalim svetcima, kroz čitanje Biblije ili neke druge vjerske literature? Pa da odemo na svetu misu? Da zapjevamo duhovne pjesme?
Svakako, kad te brige bace na pod, budi odlučan! Krunicu u ruke i hrabro ustani!
Mir i dobro!
