Ljudi bi ostali u čudu kad bi znali tko su zapravo farizeji. Nama kršćanima taj izraz je oduvijek upućivao na nešto pregrubo. A farizeji su zapravo židovska vjerska struja, čiji je glavni cilj bio da u osobnom životu doslovno štuju „Zakon“. Uostalom, i sveti Pavao je bio farizej. Dakle teoretski, farizeji bi trebali biti nešto dobro. Problem, međutim nastaje što „jedno govore, a drugo rade“.
I to je zapravo klasična ljudska boljka.
Budući da i mi kršćani, često ne slijedimo Kristove riječi (naš „Zakon“), a kunemo se u njegove riječi, da li nas to čini farizejima, odnosno licemjerima? Danas možemo slobodno reći da je drugi izraz za farizeja, licemjer.
No, mi kršćani se jako bojimo da nismo licemjeri. Vrlo često, nažalost i zatvaramo oči, te si ne želimo priznati da možda ipak jesmo licemjerni. Ali, bez brige, ima lijeka!
Zar nije uvijek prvi korak kad se želimo izliječiti od nečega, da si to prvo priznamo i prihvatimo? Naime, ako si to priznamo, onda se možemo i izliječiti, odnosno ispraviti.
Pokušajmo pogledati malo u evanđelje ili Pavlove poslanice, pa nasumično uzeti u razmatranje neko Kristovo učenje. Primjerice, ako nam je Isus rekao da moramo platiti porez „daj caru carevo“ (Mk 12, 17), da li mi komentiramo namete, poreze i slično što moramo plaćati?
Ili protiv vlade i vlasti, Kristov apostol sveti Pavao nam sasvim jasno govori „svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom, od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi“ (Rim 13, 1-2). Vrlo jasno, zar ne?
Ali, nema veze što smo takvi kakvi jesmo, bitno je da popravimo što ne valja, da se ispovjedimo i da se razvijamo u pravom smjeru.
No ipak ne bi bilo dobro da i dalje nastavljamo kao farizeji: „jedno govorimo (slijedimo Krista), drugo radimo (ne primjenjujemo njegovo učenje)“. Moramo prestati tješiti se da smo „samo ljudi“, i „ispovjedit ćemo se“. Možeš bolje od toga!
Mir i dobro!
