Danas crkva slavi Veliki Petak, ušli smo u vazmeno trodnevlje, i ostavili korizmu iza sebe. Naime, jučer, s Veliki Četvrtkom je korizma završila. Danas više nego iti jedan drugi dan u kalendarskoj godini dolazi do izražaja križ. Upravo danas na Veliki Petak se prisjećamo razapinjanja na križ našeg Gospodina.
Želimo ponovo iskazati svoju tugu i svoju žalost jer osjećamo veliko suosjećanje s našim Isusom. Sasvim razumijemo da je sve ovo Božji naum, Božji naum, i da je Bog postigao preveliko djelo spasenja, i otkupljenja svih nas, upravo s križem. Ipak, bili bismo najsretniji da smo mogli biti na mjestu Šimuna Cirenca i pomoći Isusu nositi križ.
Obgrlili smo Isus u potpunosti, on je zauzeo cijelo naše srce i mi smo njegovi. Zato bismo bili sretni da možemo obgrliti i križ koji je Isus nosio, da smo imali tu priliku, da je možda to bio Božanski plan da se mi nađemo na tom mjestu za vrijeme Isusove muke, da se od nas zatraži da ponesemo Isusu križ. O kako bismo rado pohitali, štoviše presretni bili da smo mogli pomoći, a ne kao Šimun Cirenac nevoljko prihvatili pomoći. Ljubeći križ želimo pokazati našu iskrenu ljubav prema Kristu.
Ali jasno nam je da mi živimo u drugom svijetu, da smo fizički jednostavno udaljeni, razdvojeni. No, svatko od nas ima svoje križeve. A ako ima nekog kršćanina koji još ne zna što znači njegov križ, prisjetit ćemo se da naš križ znači naše teško breme življenja, naši grdni, ne mali problemi koji nam zagorčavaju život. Krist nam uvijek može biti inspiracija, i uvijek se možemo prisjetiti, kad smo u ne znam kakvim agonijama, da je Krist trpio još puno više od nas.
Ali trebamo biti svjesni da nakon muke dolazi spas. Jer kao što je Bog imao velik spasiteljski plan koji je naumio izvesti preko svog Sina Jedinorođenca, tako Bog ima i male, mikro planove za spas svakoga od nas osobno. Ne moramo ljubiti svoj križ, ali bitno je da ga obgrlimo i prihvatimo bez jadanja i komentiranja. Bog ima razlog za naš križ, ali ima i plan za nas!
Mir i dobro!
