Drugi napad s kojim se opaki demon upinje da nas posve obori jest strah koji nam nameće podsjećajući nas na naše grijehe, kako bismo upali u jamu očaja.
U takvoj opasnosti drži se ovoga pravila: misli o tvojim grijesima dolaze od Božje milosti i tebi su na spasenje ako proizvode učinak poniznosti, žalosti zbog uvrede prema Bogu i pouzdanje u njegovu dobrotu. Ali kada te uznemiruju te te čine nepovjerljivim i malodušnim, premda bi ti se mogle učiniti kao misli o ispravnim stvarima, dostatnima da te uvjere da si proklet i da za tebe više nema spasenja, prepoznaj ih po učincima zavodnika; još više se ponizi i još više se pouzdaj u Boga jer ćeš na taj način njegovim oružjem pobijediti svoga neprijatelja i podat ćeš slavu Gospodinu.
Probudi u sebi žalost zbog uvreda koje si nanio Bogu svaki put kada ti dođu na pamet te traži oprost pouzdavajući se u njegovu muku. Kažem ti još više: ako bi ti se učinilo da bi ti sam Bog rekao da nisi više među njegovim ovcama, ne smiješ prestati ni zbog kakva razloga pouzdavati se u njega, nego mu trebaš ponizno reći: “U pravu si, Gospodine moj, što me prekoravaš zbog mojih grijeha, ali ja imam još više razloga pouzdavati se u tvoje milosrđe da ćeš mi oprostiti. Stoga te molim za spasenje ovog tvoga bijednoga stvorenja osuđena zbog svoje zloće, ali otkupljena po cijenu tvoje krvi. Otkupitelju moj, želim se spasiti tebi na slavu i pouzdavajući se u tvoje beskonačno milosrđe, predajem se sva u tvoje ruke. Učini sa mnom što ti je milo jer si ti jedini moj Gospodin; i ako bi me i ubio, ipak želim držati živima u tebi svoje nade” (usp. Job 13,15, Vulgata).
