Tema ovog teksta nisu životni problemi, već česta rastresenost i nemogućnost valjane molitve, uslijed životnog tempa.
Već smo spomenuli u duhovnim razmatranjima da česti problem kod molitve bude rastresenost. Čovjeku je teško koncentrirati se, te čovjek ne uspije "doživjeti" molitvu. Obraća se u molitvi Bogu, ali automatski izgovara riječi, te se molitva izgubi. Sasvim je normalno da se ponekad bude rastresen i bez koncentracije kad se ide moliti. Dobra je stvar što čovjek ipak i u tom stanju, želi i ima volju moliti se.
Nije ni čudo da se ponekad osjećamo rastreseni te ne budemo zadovoljni molitvom. Uslijed svih životnih obaveza, trke, stresa, obaveza, uistinu nije lako. Ne pomaže ni kad čujemo prodiku "ali moraš naći vremena za molitvu!". Dvoje male djece neće sami sebi skuhati ručak, niti sami sebe otpremiti u školu. A onda se mora i počistiti, i ispeglati, jer djeca moraju imati čistu i urednu robu za školu. Ili ako čovjek fizički radi cijeli dan, ne za svoje zadovoljstvo nego iz najiskrenije potrebe da prehrani svoju obitelj, pa bude na kraju radnog dana izuzetno umoran, i fizički i psihički.
Dakle nije nam namjera ovim tekstom nekome držati prodike, jer kao što vidite, svjesni smo vrlo često vrlo realne nemogućnosti posvetiti se mirnoj, smislenoj molitvi. Pri tom, ako čovjek ima i probleme koji mnogi još uvijek omalovažavaju, kao na primjer depresija, uistinu nije lako.
Radi svega ovoga, možda bi bilo dobro da vapimo Bogu da nam da mir, da nas umiri, da nam da koncentraciju. Požalimo se Bogu na našu rastresenost. Bez ikakve sumnje, ako je to Božji plan, mi ćemo naći vremena barem samo 15 minuta. Naći ćemo smirenost, barem i samo na kratko te mirni kutak za molitvu. Ako pri tome i iskreno u sebi žudimo ta tim, bez da izgovorimo te naše osjećaje Bogu, on to zna, on to vidi. I ako je to Božja volja, svakako ćemo imati valjanu molitvu i kad to ne očekujemo.
Ali, ono što Bog od nas očekuje je snaga i volja. Bog nam je dao mnoge talente, koje jednostavno moramo upotrebljavati više. Jedan od velikih talenata koji nam je Bog dao, a i sam je dar Duha Svetoga, je upravo snaga. Zato mi se moramo potruditi, i barem na tren zastati i vidjeti što i kako možemo promijeniti u našem organiziranju vremena, i u našem životu. To je naša obaveza, Bog to od nas traži, zato nam je i dao talente. I onda će nam Bog dati vjetar u leđa.
Pa ćemo opet moći moliti kvalitetno.
Mir i dobro!
