Istog trena kad čovjek uđe u crkvu koja je prazna, to jest dok nisu misna slavlja, obuzme ga snažan val tišine, cijelog čovjeka prožme nekakav spokoj. Možda nismo obratili pažnju na ovu činjenicu, jer od rođenja su nas roditelji vodili u crkvu pa nam je odlazak u crkvu nešto rutinski, normalno. Ali evo, probajte za promjenu otići u crkvu da obratite pozornost kako vas obuzima neizmjeran mir kad uđete u nju!
I neka vas takav odlazak u praznu crvku prati cijeli vaš život! Molite se u tišini i velebnosti crkve, klečeći pred Presvetim Sakramentom. Nađite svoj mir u molitvi u praznoj crkvi!
Već smo spomenuli u prijašnjim razmatranjiima da se čovjek intenzivnije okreće Bogu kad prolazi kroz teže životno razdoblje. I to je u redu, i tako treba biti. No, svakako se trebamo obraćati Bogu i kad smo u najraskošnijim danima svog života. Neprestano moramo zahvaljivati dragom Bogu!
Odlazak na molitvu u crkvu je jednostavniji kad je čovjek na dobrom mjestu u svom životu, teže je odlaziti na molitvu kad čovjek pati. Ovim želimo reći da kad čovjek prolazi kroz teško razdoblje, teže se koncentrira i bude rastresen. U takvim životnim trenutcima zazivamo Boga, ali nismo psihički u mogućnosti fokusirano se moliti, koliko god bili svjesni toga da smo rastreseni i da nismo fokusirani.
I opet treba zazivati intenzivno dragog Boga da nam daruje duši mir, da uspijemo moliti fokusirano. Također, u jednom određenom trenu, mi sami moramo smoći snage i reći "dosta" rastresenosti, i odlučiti fokusirati se. Uz naš trud da se fokusiramo i Božju pomoć u tome, uspjet ćemo!
Moć molitve je čudesna, a Božji putevi za nas su još čudesniji. U jednom trenu, čovjek samo osjeti kako sve sjeda na svoje mjesto, i kako sve postaje u redu. Zato, ako ste rastreseni, fokusirajte se na fokusiranje! Imate snage, vi to možete!
Osjetite moć molitve!
