Molitva je izuzetno jako oruđe koje nam je Bog dao, i koje donosi jake plodove. Nekad kršćanima međutim treba potpore jer ne osjećaju da se išta događa, to jest ne osjećaju nikakve plodove molitve. „Početnici“ štoviše bi htjeli da se odmah nešto dogodi, da Bog napravi čudo. Predmet molitve im budu novci, i slično.
Nikad nemojmo smetnuti s uma ni da je jedno ono što mi molimo, a da je drugo ono što je Bog zamislio za nas. I to što je Bog zamislio za nas je puno bolje od onog što mi mislimo da nam treba. Bog će nas učiniti sretnima.
Hodeći kroz život se izgrađujemo, razvijamo, i sve bolje razumijemo sebe same. Shodno tom se mijenjaju i prioriteti naših molitava. Bog sam s nama korača kroz život i oblikuje nas, zato i u našim molitvama dolazi do preslagivanja prioriteta.
Ovo nikako ne znači da nam molitve ne važe dok još nismo naučili što i kako moliti. Svaka molitva je izuzetno važna. Na koncu, ta molitva su tvoji osobni trenutci kad si sam sa samim Bogom! I Bog te čuje! Nikad nećeš osjetiti istog trena da ti je molitva uslišana. Ali kad nakon više godina shvatiš da imaš sve ono za što si se molio, i štoviše, da imaš i više od onog što si tražio, koja sreća!
Zato se molite bez prestanka, dat će vam Bog i više od tog!
Mir i dobro!
