Priča iz evanđelja o putu za Emaus je jedna od onih priča kod kojih ti srce jednostavno izgara od radosti dok je čitaš. Svi znamo za ovu priču, i priča je puna simbolike. Ali, i da ne razmišljamo o dubljem značenju i simbolici, dovoljno je pročitati zadnje retke priče: "Ostani s nama, Gospodine". I to bi bio sažetak priče, a poanta cijelog našeg života. Ostani s nama, Gospodine Isuse, ostani u našim srcima cijeli naš život!
Naime, današnji život je prepun zasjeda koje nas vrebaju na svakom koraku, da postoji stvarna prijetnja da nam Isus, možda i nehotice, iščezne iz našeg života. Toliko budemo poneseni brigama, ili radostima života, da riskiramo da zaboravimo na ono što nam je najvažnije u životu. A to je naš Spasitelj Isus, naš svevišnji Otac Bog, naša nebeska Majka Marija. Oni su put našeg spasenja, i uistinu nema smisla živjeti zemaljski put s brigama i radostima gdje smo zapustili ono što je važno, pa da izgubimo nešto puno važnije: vječni život u nebu u prekrasnom društvu.
Hajdemo zato pokušati se organizirati da presložimo prioritete u našem životu, na našem putu u Emaus gdje nam Isus dolazi u susret. Razmislimo, Isus je došao u susret svojim učenicima, ali ne jednom od jedanaestorice, nego dvojici od drugih mnogobrojnih Isusovih sljedbenika. A to smo i mi! Dakle, on i nama dolazi, na apsolutno isti način, i hodi s nama putem, i mi ga također ne prepoznajemo. To što ga ne prepoznajemo nije nikakva kritika, nikakva zamjerka! Normalno je da se u intenzitetu življenja često ne snalazimo i ne vidimo ono što nam je "ispred nosa". A "ispred nosa" nam je Krist. Zato, bismo od danas pokušali presložiti i razmisliti o našem životu, te prioritizirati životne stvari malo drugačije.
Nemojmo pritom zaboraviti koliko radosti bismo mogli imati ako drugačije prioritiziramo u nađem životu, i ako stavimo Gospodina Isusa i svevišnjeg Boga na prvo mjesto. Nemojmo zaboraviti i kako su ona dva učenika između sebe komentirali nakon što je Isus otišao. Reki su jedan drugom "zar ne da nam je gorjelo u srcu dok nam je govorio". To znači da ćemo i nama gorjeti oko srca ako presložimo stvari malo pravilnije u našem životu.
Mi želimo da je Krist uvijek, uvijek, uvije s nama! Zato, zapjevajmo i mi u svojim srcima "Ostani s nama, jer večer je. Ostani Gospode. Ostani s nama jer mrači se. Ostani Gospodine!"
Mir i dobro!
