Ljepota i privlačnost Kristove riječi je upravo u tome što je namijenjena svakome. Nažalost, mnogi kršćani osjete ljubomoru radi toga.
Kad su farizeji Kristu prigovarali da sjeda za stol s grešnikom, Krist im je odgovorio da nije došao zvati zdrave, nego bolesne. (Mt 9, 9-13)
Da li nam je krivo kad nam se ne pruža pažnja, mada mislimo da smo je zaslužili, dok nekome drugome tko je nije zaslužio mu se pruža pažnja?
Zato je i prispodoba o izgubljenom sinu jako važno da se shvati Kristova misao. Izgubljeni sin je pozvan ka Ocu, bez obzira što se izgubio. I čekaju ga širom otvorena vrata neba, ako on to želi. Drugi sin je marljivo radio, i nije skretao s puta. Ovaj izgubljen, pak, je bio lijen, neradnik, rasipnik. Drugi sin se ljuti, i smatra da je nepravedno koliko pažnje, sreće i veselja kod Oca radi izgubljenog sina. (Lk 15, 11-32)
Da li razumijemo da izgubljeni sin mora primiti veliku, da ne kažemo svu pozornost oca? Da li tražimo pohvalu, zato što smo, kao drugi sin, cijelo vrijeme marljivo radili i bili na pravom putu?
Razumijemo li da je dobar pastir ostavio iza sebe devedeset i devet ovaca da nađe samo jednu koja se izgubila? (Lk 15, 3-7)
Nama mora biti izuzetno važno da svaka izgubljena duša nađe put ka Ocu! Također, ne trebamo tražiti hvalu što nismo skrenuli, nego štoviše trebamo davati hvalu Ocu što nismo skrenuli s puta!
Mir i dobro!
