Primivši u audijenciju sudionike plenarnog zasjedanja Kongregacije za Istočne Crkve, Sveti Otac je pozvao na otvorenost bogatstvima različitih tradicija, čuvajući originalnost, ali i na življenje jedinstva.
Prisjetivši se svoga prethodnika – pape Benedikta XV., osnivača Kongregacije za Istočne Crkve, papa Franjo je u obraćanju podsjetio kako je tadašnji Sveti Otac osudio nečovječnost rata govoreći kako je to beskorisni masakr. Nažalost, njegovo upozorenje nisu poslušali poglavari naroda koji su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, a neodgovoren je bio i apel pape Ivana Pavla II. da se spriječi sukob u Iraku. Vezani smo za ratove. Čovječanstvo, koje se ponosi napretkom u znanosti, mislima, tolikih lijepih stvari, ali ide unatrag u tkanju mira. On je prvak u ratovanju, rekao je papa Franjo. To nas sve rastužuje, dodao je - moramo moliti i tražiti oprost za takav stav.
Nadali smo se da neće biti potrebe ponavljati slične riječi u trećem tisućljeću, kazao je Papa, spominjući se masakra i sukoba na Bliskom istoku, Siriji i Iraku, u etiopskoj regiji Tigrai. Prijeteći vjetrovi i dalje pušu u stepama istočne Europe; nastavlja se drama u Libanonu koja mnoge ostavlja bez kruha, dodao je.
Mnogi, primijetio je, napuštaju te zemlje, koje su domovina Istočnih katoličkih Crkava, a čiji su žitelji i prisutni na audijenciji. Na tim se mjestima nastavio je Papa, spaja sjaj prošlosti i svjedočanstva junačke vjere mnogih u sadašnjosti, s „blatom bijede“ za koje smo također odgovorni i boli koje im nanose vanjske sile. Istočni su katolici poput sjemena na stabljikama i granama stoljetnih biljaka, nošene vjetrom do nezamislivih granice, dodao je je Sveti Otac, spominjući se uspostavljanja eparhija diljem kontinenata.
Papa Franjo se zatim dotaknuo teme evangelizacije, koja je obrađena na liturgijskoj konferenciji povodom 25. obljetnice Upute o primjeni liturgijskih propisa Zakonika kanona istočnih Crkava, koju je Kongregacija upravo zaključila. Poslanje Crkve, zahtijeva, prema Papinu mišljenju, da više slušamo bogatstvo različitih tradicija.
Postoji iskustvo u kojem se „glina“ našeg čovječanstva dopušta oblikovati, ne promjenom mišljenja ili čak nužnim sociološkim analizama, već Riječju i Duhom Uskrsloga. Ovo je iskustvo liturgija, istaknuo je Papa. To potiče na razmišljanje o sinodskom hodu, dodao je – nije to sabor, već zajednički hod pod vodstvom Duha Svetoga. Vi koji imate drevne sinodalne tradicije, svjedoci ste toga, kazao je.
Liturgija, nastavio je, je raj na zemlji, kao što istok posebno voli ponavljati. No, ljepota orijentalnih obreda daleko je od toga da bude oaza bijega ili očuvanja. Zajednica vjernika prepoznaje se kao takva ne zato što se okuplja, nego zato što sluša glas Drugoga, usmjerena je na njega, i upravo zbog toga osjeća žurnu potrebu da navijesti Krista bratu i sestri.
Papa je zahvalio prisutnima na radu ovih dana, što je i prilika da se međusobno upoznaju u okviru liturgijskih povjerenstva različitih Crkava i poziv da zajedno s Dikasterijem i njegovim savjetnicima hode putem koji je naznačio Drugi vatikanski sabor. Na tom putu, vrlo je dobro da svaki član jedne i simfonijske Katoličke Crkve uvijek sluša druge tradicija, njihove istraživačke i reformske itinerare, čuvajući pritom svaki svoju originalnost. Uz to, Sveti je Otac preporučio da kada je riječ o formi slavlja, potrebno je živjeti jedinstvo prema onome što je ustanovila Sinoda i odobrila Apostolska Stolica, izbjegavajući liturgijske partikularnosti koji u stvarnosti očituju podjele druge vrste unutar dotičnih Crkava.
Svjedočanstvo jedinstva, istaknuo je Papa, potrebno je i s obzirom na braću Istočne pravoslavne i Pravoslavne Crkve s kojima, kako je rekao, čak i ako ne možemo sjediti za istim euharistijskim stolom, ipak gotovo uvijek slavimo i molimo iste liturgijske tekstove. Stoga je papa Franjo zaključio upozorenjem: budimo pažljivi s eksperimentima koji mogu naštetiti putu prema vidljivom jedinstvu svih Kristovih učenika. Svijetu je potrebno svjedočanstvo zajedništva: ako liturgijskim sporovima dajemo sablazan, igramo se s onim koji je gospodar podjela.
