Papa Franjo je jučer u podnevnom nagovoru potaknuo da obraćamo pozornost na riječi koje rabimo, a koje mogu pobuditi predrasude, podići prepreke, pa čak i uništiti našu braću; stoga valja govoriti blago. Također je potaknuo da razmišljamo o vlastitom pogledu. Gledajmo svoje jade. Uvijek pronalazimo razloge da okrivimo druge i opravdamo sebe. I često se žalimo na stvari koje nisu u redu u društvu, u Crkvi, u svijetu, a da prije ne ispitamo i promijenimo sebe.
Govorimo li blago ili zagađujemo svijet šireći otrove: kritizirajući, prigovarajući, potičući raširenu agresiju? – upitao je papa Franjo u podnevnom nagovoru, potičući na mir koji se – kako je rekao – gradi počevši od govora. Osvrćući se na odlomak Ivanova Evanđelja iz današnje liturgije, u kojemu nas Isus poziva da razmislimo o svojem pogledu i o svojem govoru, Papa je u nagovoru upozorio na posljedice nepravilne i površne uporabe jezika koji može raniti poput oružja. Jezikom možemo također poticati predrasude, podizati prepreke, napadati, čak i uništavati braću: ogovaranje ranjava, a kleveta može biti oštrija od noža!
Danas, posebno u digitalnom svijetu riječi brzo lete, ali previše njih prenosi bijes i agresivnost, potiče lažne vijesti i iskorištava kolektivne strahove kako bi širile iskrivljene ideje – napomenuo je Papa te spomenuo Daga Hammarskjölda, švedskog diplomata i dobitnika Nobelove nagrade za mir, koji je bio glavni tajnik Ujedinjenih naroda od 1953. do 1961. godine, a koji je rekao: „Zlorabiti riječi znači prezirati ljudsko biće“.
Doista, iz onoga kako netko govori, možeš shvatiti što mu je u srcu. Riječi koje rabimo govore tko smo. Katkada, međutim, posvećujemo malo pozornosti svojim riječima i rabimo ih površno. Ali, riječi imaju težinu: omogućuju nam izraziti misli i osjećaje, dati glas strahovima koje imamo i projektima koje namjeravamo ostvariti, blagoslivljati Boga i druge. Upitajmo se stoga kakve riječi rabimo – potaknuo je Papa – riječi koje izražavaju pozornost, poštovanje, razumijevanje, blizinu, suosjećanje, ili riječi kojima je glavni cilj učiniti nas lijepima pred drugima?
Jednako tako valja razmišljati i o vlastitom pogledu. Odnosno, jesmo li usredotočeni na to da vidimo trun u oku svojega brata ne primjećujući brvno u vlastitom. Drugim riječima – objasnio je Papa – to znači biti vrlo pozorni prema nedostatcima drugih, čak i prema onima malim kao slamčica, mirno zanemarujući svoje, dajući im malo težine. Uvijek nađemo razloge za okrivljavanje drugih i opravdavanje sebe. I često se žalimo zbog stvari koje nisu dobre u društvu, u Crkvi, u svijetu, a da prije ne preispitamo sebe i ne potrudimo se prije svega promijeniti sebe.
Ali, čineći tako, naš je pogled slijep – objasnio je Papa. I ako smo slijepi ne možemo očekivati da možemo biti vodiči i učitelji drugima; naime, slijepac ne može voditi drugog slijepca. Stoga najprije trebamo pogledati u sebe kako bismo prepoznali svoju bijedu, jer ako nismo u stanju vidjeti svoje nedostatke, uvijek ćemo biti skloni uvećavati nedostatke drugih. Ako, naprotiv, prepoznamo svoje pogrješke i svoje bijede, otvaraju nam se vrata milosrđa.
Nakon toga, Isus nas poziva da druge gledamo onako kako to čini On koji prije svega ne vidi zlo nego dobro. Bog nas tako gleda: ne vidi u nama nepopravljive pogrješke, nego djecu koja griješe. Bog uvijek razlikuje osobu od njezinih pogrješaka. Uvijek vjeruje u osobu i uvijek je spreman oprostiti pogrješke. I poziva nas da i mi činimo isto: da ne tražimo u drugima zlo nego dobro – istaknuo je papa Franjo.
