Hodočastiti u Lurd je samo po sebi veliki doživljaj i izuzetno duboko iskustvo za svakog kršćanina. Ali posjetiti Lurd u vrijeme kad zbog pandemije covida nema uobičajenih gužvi mnogobrojnih hodočasničkih grupa je još još mnogo intenzivnije.
Sredinom lipnja 2021. se Europa već otvorila i putovanja su se ustalila. Postalo je sasvim normalno opet putovati, ali uz neke mjere predostrožnosti. Na primjer, za ući u avion vam je potreban negativan test, a u zatvorenim prostorima je obavezno nošenje maske.
Osim te dvije mjere predostrožnosti, nema nikakvih drugih ograničenja. Teoretski je na snazi i socijalna distanca, međutim ispred špilje Massabielle je rijetko tko na to obraćao pažnju. U Lurdu je sve otvoreno i sve funkcionira. Mnogi restorani i kafići su otvoreni, a i hoteli su se počeli otvarati. Već imate dosta mogućnosti za smještaj.
Rafael je bio smješten u hodočasničkom domu Sainte Marie de Frai, uz samo svetište. To je pravi hodočasnički dom, a to je ujedno i način na koji želimo ići na hodočašća. Naime, mnogi hodočasnici bi htjeli visoki standard u hotelima, no kad mi organiziramo hodočašće, mi želimo da u sobi imamo Bibliju, a ne televiziju.
Mise, krunice i klanjanja su svakodnevno ispred špilje ukazanja Massabielle, i to na raznim jezicima. Ipak, nema večernje procesije s svijećama kao što bude u drugim vremenima. Svijeće se ipak pale, ali se s upaljenim svijećama stoji na mjestu. No možda su se danas već i pokrenule večernje procesije sa svijećama.
Poglavito se čuje talijanski, jer tek što je Europa otvorila granice, već su došli mnogi Talijani, mada im Lurd i nije tako blizu geografski. Čulo se i poljskog, a ono što je bilo posebno veliko iznenađenje su bili Amerikanci. Naime, i jedna grupa američkih hodočasnika je došla u Lurd.
Bilo je veliko zadovoljstvo biti u Lurd u sad u lipnju, ne samo s duhovnog stajališta, nego i iz operativnih razloga. Na primjer, nije se uopće trebalo čekati na red za napuniti boce vodom s izvora kojeg je Gospa pokazala svetoj Bernardici. Zatim, nije se uopće čekalo u redu za okupati se u bazenima s čudotvornom vodom. Na križnom putu nije bilo uobičajenih gužvi, i moglo se spokojno uživati u čarobnoj prirodi, uz meditaciju postaja križnog puta.
Preko puta rijeke Gave vidite jako dobro špilju. Ugodnije je s druge strane rijeke Gave jer ima dosta hladovine, a i općenito je mirnija i tiša situacija nego ispred same špilje. Naime, mnogi hodočasnici na platou ispred špilje pričaju, smiju se, fotografiraju, i tako dalje, te na taj način ometaju hodočasnike koji žele doživjeti duboke momente ispred špilje.
Na sreću, ima mnogo prostora s kojeg se jako dobro vidi špilja pa svaki hodočasnik može za sebe naći miran kutak i uroniti u svoje misli i molitvu.
Lurd je općenito lijepi mali gradić u Pirinejima. Ima lijepi centar kao i impresivnu tvrđavu u kojoj se nalazi muzej posvećen toj regiji u kojoj se Lurd nalazi. Točnije regijama, jer tu se susreću dvije pirinejske regije, Bigorre i Bearn. Obje regije imaju svoje dijalekte koji su vrlo različiti od francuskog jezika. Zapravo, radi se o sasvim drugom jeziku.
Stariji stanovnici ove regije i danas koriste bearnski jezik, ali mlađi više ne. Može se reći da se bearnski jezik gubi. Šteta! Naime, Gospa je, kad se ukazivala svetoj Bernardici govorila bearnskim jezikom, a ne francuskim. Zapravo, sveta Bernardica nije ni znala francuski! Dakle, bez obzira što je živjela u Francuskoj, sveta Bernardnica nije znala francuski! Nevjerojatno, ali istinito!
Tek kasnije, kad je trebala otići u samostan, onda je naučila francuski jezik.
Mi želimo da opet hodočastimo u Lurd i da što više naših ljudi odlazi u Lurd. Nema potrebe imati sumnje i biti nesiguran u mogućnost putovanja. Sve je otvoreno i putuje se!
Mir i dobro!
