Upravo tako je rekao Krist i s ovim riječima nam dao veliku nadu. Zato jer se često osjećamo kad da zaostajemo, kao da smo zadnji, osjećamo da ne uspijevamo, osjećamo da kaskamo na mjestu.
Životne situacije nas zaista mogu dovesti do toga da budemo zadnji, bez nade, bez uspjeha. Ali, nikako ne bismo smjesli smetnuti s uma da imamo jednu veliku milost, a to je da nas je Bog izabrao da ga upoznamo.
Kad smo upoznali Boga i njegovog Sina jedinorođenca, Isusa, mi imamo mogućnost spasenja. Zar nije bit cijelog našeg ovozemaljskog života upravo spasenje i život vječni? A kad dođemo za nebeski stol, bez ikakve sumnje ćemo se osjetiti prvi.
Krist želi da tako razmišljamo te da se i fizički i mentalno odvojimo od površnosti ovozemaljskog života i svih klopki koje nam život predstavlja sa svojom raskoši.
Dakako, to ne znači da se moramo prepustiti letargiji i bezvoljnosti jer nam dragi Bog daje među mnogim darovima, i dar snage. Koristimo taj Božji dar i trudimo se provoditi kvalitetno naše vrijeme na zemlji. Ako nam i dalje ne ide, vrlo je moguće da je takav Božji plan za nas.
Uostalom, zar i naša nebeska Majka Marija nije u Lurdu rekla svetoj Bernardici da joj ne može obećati da će biti sretna u ovom svijetu, ali u drugom svijetu da.
Zato se veselimo malim stvarima, i vjerujmo da će doći naših "pet minuta"!
Mir i dorbo!
