U Bibliji imamo na dva mjesta vrlo motivirajuće i ohrabrujuće Kristove poduke o providnosti. U Mt 6, 25-34 i Lk 12, 22-31 Krist nas uči da se uzdamo u Boga, koji će se pobrinuti za naše potrebe.
Svatko od nas bude s vremena na vrijeme stavljen na kušnju, osjeća se bespomoćno, treba nam podrška, utjeha, zaštita. Posebno se ljudi zabrinu kad su privatne financije u pitanju, i mnoge ljude obuzme jaka tjeskoba, prvenstveno za našu bližu budućnost. Pa se bojimo hoćemo li imati sutra za jesti i hoćemo li imati djeci za dati štogod.
Krist nas ovako tješi: "Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što će se obući". Kaže nam Krist da pogledamo ptice nebeske koje niti siju niti žanju, a ipak imaju za jesti. Ukazuje nam i na ljiljane koji se niti ne muče niti predu, a ipak su zaogrnuti najljepšim plaštovima.
Izuzetno je važno da se prepustimo Božjoj providnosti i ako razmislimo, zaista nikad nismo ostali bez igdje ičega. Uvijek imamo Božju providnost, to jest Boga koji je za naše potrebe providio čitav niz situacija kojih nismo ni svjesni, a koje su nam donijele mogućnosti. Bog nam je dao obitelj, prijatelje, susjede. Dao nam je talente i umijeća, pa da si svojim rukama možemo mnogo toga priskrbiti.
Izuzetno je bitno ne brkati Božju providnost s našom lijenošću. Nikako ne smijemo biti lijeni i očekivati da će nam Bog dati darove s neba dok mi skrštenih ruku sjedimo i samo očekujemo da se nešto dogodi za nas. Moramo poduzimati! Zato nam je dragi Bog dao talente, um, zdravo tijelo, sposobne ruke - nešto od toga nam je dao!
Život nas zna baciti na koljena i vrlo poremetiti planove. Ponekad se zaista moramo prepustiti Božjoj providnosti jer nas život zna jako izudarati pa izgubimo snagu. Međutim, i u najgorim trenutcima, Bog će nam providjeti hranu, odjeću i krov nad glavom.
Ali da bismo poletjeli još više, i da bismo imali još više od najosnovnijih životnih potreba, da bismo se uzdigli nakon tih životnih padova, pouzdat ćemo se još više u Božju providnost! I to tako da ćemo koristiti Božje darove koje nam je dao: truditi se, poduzimati, učiti nova znanja, da ispunimo Božji naum za nas.
Nikako ne smijemo biti lijeni i očekivati darove od Boga. Ne samo da nećemo ništa dobiti nego će nas Bog još i kazniti radi naše lijenosti.
Nije nam bez razloga Krist ispričao prispodobu gdje će oni koji imaju mnogo imati još i više, a oni koji imaju malo će imati još i manje. Jer oni koji imaju mnogo, imaju mnogo jer se mnogo zalažu i razvijaju sebe same. Pa zato dobivaju sve više i više.
Dok oni koji nemaju, nemaju prvenstveno zato što se ne trude, ne uče, ne razvijaju svoja znanja, i onda za svoju neimaštinu optužuju društvo i druge. Nažalost, možemo se ljutiti koliko hoćemo na ove, naizgled okrutne riječi. Ali to su Kristove riječi, to je Kristovo učenje!
Jer i vrlo siromašni imaju toliko da kupe knjigu i počnu učiti neku važnu materiju, struku, znanje. Ali ne žele. Naprotiv, nalaze mnogo razloga zašto ne mogu. Čak je i u redu takav stav, ali onda se zahtjeva skromnost od takvih ljudi i da ne očekuju Božju providnost.
Dakle, motiku u ruke (ili knjigu u ruke), i počni razvijati sebe. Vidjet ćeš kako ćeš stalno imati sve više.
Mir i dobro!
