Pruži mi ruku, Kriste da ne potonem. Borimo se u životu, radimo, trudimo se, mnogi jednostavno ne uspijevaju naći sreću u ovom zemaljskom životu. Znamo da trebamo žuditi za onim što je na nebu, a ne za zemaljskim, ali ipak dragi Bog je odredio da imamo proživjeti ovaj zemaljski život.
Želimo se ujedno zahvaliti za svu snagu koju nam Bog daje, nismo nezahvalni, sasvim smo svjesni koliko milosti nam dragi Bog daje. Ipak, često smo umorni od življenja, želimo se odmoriti, želimo napokon doći u period svog života gdje ćemo živjeti mirno i bezbrižno, i svakako u skladu s Božjim zakonima.
Zato nam Kriste pruži ruku, da se izvučemo iz kaljuže u koju nas život neprestano baca. Molimo te svim srcem Bože Trojedini, pruži nam ruku, svakom nama ponaosob, i izvuci nas iz blata. Operi nas, odmori nas, daj nam mir.
Kriste dragi, pruži mi svoju ruku, željeli bismo mirno živjeti. Pruži nam svoju ruku, izvuci nas iz vrtloga u koji nas život baca. Ne daj da padnemo. Ako padnemo, izgubit ćemo se, lutat ćemo u mraku. Patit ćemo, osjećat ćemo se ispraznima. Ne daj Kriste da padnemo.
Usrdno te molimo da nam u našim poteškoćama pružiš ruku, da nas pratiš, da budeš s nama, da nas nikad ne ostavljaš.
