Krist želi biti s nama, i želi da smo mi uz njega. Čovjek se nekad izgubi, pa luta, traži sebe, traži nešto bolje. Zapravo, cijelo to vrijeme lutanja i traganja za tim nečim drugi čovjek se osjeća prazan, neispunjen. Dovoljne su Kristove riječi da se čovjek osjeća sretan, ali srce i razum budu često zatvoreni.
Već znamo da nam je Bog dao slobodu, taj neprocjenjivi dar, i na svakom je čovjeku odluka da li će izabrati Krista ili ne. Ali jedno je sigurno, ako si uz Krista, imaš u njemu bezgraničnu podršku, pomoć, oslonac, utjehu. Dok smo uz Krista ne trebamo se ničega bojati. Strah nas, normalno, obuzme povremeno. Ali onda se priberemo, pomislimo na Krista i na njegove riječi. Krist će nam dati mir i odmak od straha.
Nažalost, mnogi napuste Krista. Dok su kao mlađi odlazili u crkvu i na crkvene aktivnosti, bili možda i ministranti, dođu u svoje dvadesete godine kad misle da je cijeli svijet njihov i da su izuzetno snažni, i napuste Krista. Srećom, mnogi spoznaju u međuvremenu da ti život uopće ne treba ni živjeti ako ga živiš bez Boga i Krista, te se vrate.
Ima i mnogih drugih ljudi jako tvrda srca i zatvorena uma. Čak je i Krist u evanđeljima očajavao nad tvrdokornim srcima ljudima. Ne zato što nije mogao napraviti čudo i preobratiti ih, nego zato što nam je dao slobodu. O slobodi smo već pisali, moramo je jako odgovorno koristiti!
Kristova poruka nam je sasvim jasna: sve dok si uz mene, ne boj se! Živimo cijeli naš život u harmoniji s Kristom, i s njegovom riječi. Budimo pravi kršćani. Riječ kršćanin ipak proizlazi od riječi Krist. Želimo živjeti, i trudimo se živjeti po riječi našeg učitelja, i budimo uvijek s njim!
Mir i dobro!
