Neka nas ohrabre nepravde koje su se događale svetom Padre Piju. Neka nam njegove fizičke muke i nepravde koje su mu nanosili ljudi budu zvijezda vodilja kroz mračne periode kroz koje svi povremeno prolazimo.
Sveti Padre Pio iz Pietrelcine je zaista mnogo patio u životu. Ovaj izuzetni čovjek i Božji izabranik je trpio ne samo fizički, nego i psihički radi ljudske nepravde. Fizički je patio kao prvo radi Kristovih stigmi koje je primio i radi kojih je prolazi stalno iznova Kristove boli. A kao drugo, jer je patio i bolovao od mnogo misterioznih bolesti, ali i fizičkih nasrtaja samog Sotone.
Da stvar bude još gora, pored svih fizičkih patnji, ovaj veliki svetac i Božji izabranik je bio podložan i ljudskoj zloći, zavisti, jalu, podvalama, klevetama i svim drugim načinima psihičkog maltretiranja. Optuživali su ga da je prevarant, da umjetno stvara rane. Čak su ga optuživali i za financijske malverzacije pri izgradnji bolničkog kompleksa u San Giovanni Rotondu.
Ipak, nisu mu trebale tablete za smirenje, depresiju i slična stanja u kojima bi se nalazio bilo koji drugi obični smrtnik kojem bi se događale ovakve stvari koje su se događale svetom Padre Piju iz Pietrelcine. Svu svoju snagu je crpio iz Krista.
Da stvar bude još gore, najviše su ga omalovažavali i prozivali kao prevaranta upravo oni koji su trebali biti najviše na njegovoj strani: njegova subraća u Kristu. Sam biskup Manfredonije, u čijoj nadležnosti je San Giovanni Rotondo, uz pomoć svećenika iz tog gradića su pokrenuli sve te grube nasrtaje na njega.
Kao i otac Gemelli, koji je utemeljio katolički fakultet, i po kojem se naziva bolnica u Rimu, bio je među glavnim autorima uništavanja i zatiranja lika i djela svetog Padre Pija.
Kao što možemo vidjeti, velike nepravde su se događale svetom Padre Piju iz Pietrelcine. I dok bi većina ljudi pokleknula i pala pod ovakvim situacijama, sveti Padre Pio je u poslušnosti i poniznosti prolazio kroz sve to. Apsolutno je sve optužbe primao s mirom i spokojem, svim odlukama svojih nadređenih se pokoravao.
Ničemu se nije opirao, ničemu nije prigovarao. Zašto? Ne samo zato što je do srži bio poslušan svojim poglavarima, kao pravi franjevac, već i zato što mu je bila važna samo Božja pravda. Uostalom, nije ga mogla zapasti veća milost: bio je Božji odabranik! Danas je on svetac i sjedi za nebeskim stolom. Gdje ćeš veće pravde od te!
Naučimo dobro lekciju koju nam daje sveti Padre Pio! Prihvatimo ljudsku nepravdu, i tražimo Božji sud i Božju pravdu! Nemojmo to tražiti samo djelomično, samo onda kao nam odgovara, samo onda kad nam je tako komotno. Uvijek tražimo Božju pravdu!
Nema te sile koja će nadjačati Božju pravdu! Mi moramo živjeti pravedno, najbolje kako znamo. Budimo mirni, spokojni kad nas budu zle sile napastovale.
A za utjehu, dok hodimo ovim zemaljskim životom, onako "po ljudsku" prisjetimo se kako kaže narodna izreka: "za dobrim se konjem diže prašina".
Mir i dobro!
