Krist nam je ostavio riječi života vječnoga još dok je živio svoj zemaljski život. Mnoge njegove riječi su zapisane u evanđeljima, a zatim ih je sveti Pavao razradio još opširnije. Dok je, dakle, hodio zemljom, naš Gospodin nam je objasnio kako da živimo, i kako da se nosimo sa svakodnevnim situacijama.
Počevši od toga gdje nas tješi ako nemamo ništa, pa kaže da ni ptice nebeske ne ostaju gladne, ili prekrasni poljski ljiljani ne ostaju bez odjeće. Ali iznad svega nam je dao poruku nade. Baš onako kako je naša Nebeska Majska u Lurdu rekla svetoj Bernardici da joj ne može obećati da će u ovom životu biti sretna, ali u sljedećem životu joj to može obećati.
Mi se možemo osjećati i sretni i nesretni na zemlji, ali za vječnost koja nas čeka, to uopće nije važno! Kao što nam je sveti Pavao rekao "Za onim gore težite, ne za zemaljskim", mi bismo trebali naučiti prihvaćati sve životne situacije na takav način. Trebamo ih sve staviti u kontekst vječnog života.
Nadajmo se u Boga, obraćajmo se Kristu. Neka sva naša nada bude u Kristu, i uvijek iznova govorimo "neka bude tvoja volja". Naravno da se nadamo više kad nam je teže u životu, kad su nam životne borbe intenzivnije i kad smo pod većim pritiskom. Mi ćemo se nositi s tim najbolje kako znamo, i nadati se da ćemo ujutro kad se ustanemo, i dalje imati snage za nositi se sa svim tim.
Ali svu nadu položimo u dragog Boga i u našeg Gospodina Krista. Oni nas vide. Ne moramo niti izgovarati riječi. Nadajmo se da će dragi Bog upravljati našim životima, šaptati nam što da govorimo, pokazivati nam pravi put. Jednom riječju, voditi nas. Dajmo sve u njegove nepogrješive ruke.
Trebamo se osjetiti bespomoćnima, trebamo osjetiti da je sva moć nad nama u Kristu i u Bogu. Trebamo biti pobožni, ponizni i pokorni, i sve u našem životu prepustiti dragom Bogu u ruke.
Mir i dobro!
