U prošloj duhovnoj misli smo objavili da se ljudi jako puno mole kad su u potrebi, ali da se ipak malo manje zahvaljujemo kad nam je sve dobro.
A kad čovjek razmisli, ima uistinu beskrajno toga na čemu se treba zahvaliti dragom Bogu. Međutim, vrlo često uzimamo stvari zdravo za gotovo, pa nam je stanje blagostanja nešto normalno. Ako smo na primjer dobrog zdravlja, i tako godinama, onda nam je takvo stanje normalno, pa se zaboravimo zahvaliti dragom Bogu koji na je dao to dobro zdravlje. Ili ako imamo zdravu djecu, koja idu pravim putem, navikli smo da nemamo problema s njima, pa nam je onda i to normalno. Ili ako uvijek imamo za jesti. Ničega nam u principu ni nedostaje. Za sve se trebamo stalno zahvaljivati dragom Bogu.
Pa i za prekrasnog kućnog ljubimca, i za lijepi dan, ali i za romantičnu kišu. Za dobro obavljeni posao, za automobil koji imamo. Za znanje koje imamo, jer je ono također dar dragoga Boga.
Ako imamo manje od drugih, ili ako imamo zapravo jako malo, opet vidimo da uspješno živimo s tim dugi niz godina.
Veliki problem današnjeg društva, a kojem su i kršćani podložni, je upravo materijalizam. Pa moramo uvijek imati još, još, još, pa onda još i još i još. I gdje je tome kraj? Na žalost, kad nemamo što želimo budemo žalosni, pa zaboravimo zahvaliti dragom Bogu na onome što imamo.
Mir i dobro!
