Ponekad nemamo riječi koliko nam srce bude prepuno hvale za dragog Boga. Ponekad samo želimo reći "hvala ti, Bože". I jako je važno da se zahvaljujemo Bogu. Bez obzira što Bog poznaje naša srca i zna što želimo reći i bez da to kažemo. Svejedno trebamo izgovarati hvalu našem Bogu.
Naš Bog je velik, naš Bog je vrlo dobrostiv, puno toga nam daje. Mnogi kršćani nažalost nisu ponizni, ali mi se moramo truditi biti ponizni i razumjeti koliko toga imamo, a ne koliko toga nemamo! Sveti Pavao u poslanici Kološanima govori u 3, 1 "Za onim na nebu težite, ne za zemaljskim".
Već smo nekoliko puta u duhovnim mislima dotakli licemjerstvo nas kršćana i našu taštinu, pa želimo imati materijalnoga, i to uvijek još i još. Pri tom ne obraćamo pozornost koliko smo sretni ako u miru i tišini, ili u dobrom i dragom društvu provedemo jedan sat na kavi.
Toliko često zaboravljamo da s jako malo možemo biti sretni. Ali, bez obzira, više manje svi mi imamo svega! I to ne samo materijalnog, nego i obitelj koja nas voli i koja je uvijek tu za nas. Imamo i prijatelje kojima smo jako važno. Većina ljudi ima dobro zdravlje, dobar posao, lijepi hobby, prekrasnog kućnog ljubimca, i da ne nabrajamo sve ljepote koje imamo.
Možemo uživati u lijepoj prirodi i vremenskim uvjetima. I nije u redu da govorimo da nemamo za kruh, kad jednostavno imamo za kruh! Nema toga tko nema za kruh, jer ako ga i nemaš, ima ga tvoja obitelj. Problem je što želimo uvijek više.
Budimo sretni s onim što imamo! Budimo sretni s onolikom plahtom s kojom se možemo pokriti! I zahvaljujmo dragom Bogu na svemu tome! Zahvaljujmo se dragom Bogu kad dobro odspavamo noć! Zahvalimo se dragom Bogu kad se ustanemo ujutro sretni!
Zahvaljujmo se dragom Bogu na svemu što imamo i nemojmo tražiti ulja svrh vode ni kruha svrh pogače!
Mir i dobro!
