Prorok Izaija u svojoj pjesmi zahvalnicu (Iz 12) izuzetno lijepo opisuje naš odnos s Bogom. Zapravo, Izaijina pjesma zahvalnica bi nam mogla biti u vodilja u života, da je nikada ne smetnemo s uma! Kaže Izaija "Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Bog snaga moja i pjesma, on je moje spasenje." Vidimo koliko radosti kod Izaije, optimizma, sreće, i snage za ići naprijed u životu. Možemo se poistovijetiti s osjećajima proroka Izaije.
No, ti stihovi su došli nakon "težih" stihova: Reći ćeš u dan onaj: Hvalim te, Bože, razgnjevio si se na mene, ali si odvratio gnjev tvoj i ti me utješio". Svi smo grješnici, pa premda često i nesvjesno, ali većinom ipak svjesno, uvrijedimo Boga našim grijesima. Htjeli bismo međutim biti bolji, svetiji, i mada to ljudski često ne znamo pokazati, a još manje izraziti, Bog poznaje našu dušu, i naše srce.
Pa kad padnemo pod teretom grijeha i napadima Sotone koji nas vječno vreba i zaskoči, opet se odmah vraćamo Bogu i zazivamo Boga da nam pomogne uzdići se iz naših grijeha, odnosno iz našeg pada. Zato se Bog Otac razgnjevi na nas, ali u isto vrijeme znamo kolika je njegova ljubav prema nama, te zato osjećamo da nam je Bog velika potpora i velika snage, za barem pokušati manje griješiti i živjeti svetije.
Kad ne griješimo i živimo svetije, osjećamo se slobodni, i shodno tome radosni. Zato prorok Izaija u svojoj pjesmi zahvalnici nastavlja: I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. Reći ćete u dan onaj: Hvalite Boga, prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova!
Zato je Bog naša snaga, i zazivajući njega već se osjećamo snažniji. A potom, po Božjem rasporedu, dolazi nam pomoć. Zato se uzdamo u Boga, znamo da smo njegova djeca, da nas je stvorio i da smo mu jako važni. Pa čega onda da se bojimo?
Bog je zato moja i naša snaga, uzdajmo se i ne bojmo se!
Mir i dobro!
