Bog te čuva u teškim trenutcima i nikad te ne napušta.
Zapravo, zar ne da ako se obraćate Bogu i pričate s njim kad prolazite kroz neko teže razdoblje, da vam je lakše kad s Bogom pričate. Ili vam jednostavno treba savjet što napraviti i kako djelovati u nekoj zahtjevnijoj situaciji, pa molite dragog Boga da vam pokaže put, zar ne da se ne osjećate sami?
Ne treba vam ni terapija, ni Sigmund Freud. Pa neka prolazite ulicom i razgovarate s Bogom, a ljudi misle da pričate sami sa sobom, nije važno! Razgovarajući s Bogom, dolazite do rješenja za svoje situacije. Ne mora se pri tom uopće raditi o problemima, već općenito o životnim situacijama koje zahtijevaju više mentalnog angažmana.
Nevjernici bi pri tom rekli da previše razmišljate i razbijate glavu, na engleskom postoji izraz "obverthinking". A mi kršćani zapravo samo razgovaramo s Bogom, Kristom, Gospom, i razmišljajući na takav način, Bog nam ukazuje što je bolje, i kako da idemo.
Istina, nekad nemamo odgovora na naše nedoumice, no to znači da je takav Božji plan, i da se prepustimo Božjoj ruci.
Ipak, izuzetno je važno da odgovorno razmišljamo o svojim životnim situacijama, i odgovornost nikako ne brkati s izrekom "Čovjek snuje, Bog određuje". Ne! Bog od nas zahtjeva odgovornost i da se angažiramo! A onda kad nam ne daje savjetom i šaptanjem odgovor, znači da je odlučio sam to odraditi za nas.
Kao što možemo vidjeti, i onda kad nam je Bog šapnuo i dao savjet kako djelovati, kao i onda kad nam nije šapnuo ni dao savjet jer sam djeluje za nas, on nas nikada ne napušta. U svim kompliciranim i teškim situacijama je s nama, bilo na jedan, bilo na drugi način! Na tebi je jedino da se obraćaš Bogu, da ga moliš za pomoć i da računaš na njega!
Mir i dobro!
