Na Duhove slavimo blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd.
Slavi se i kao blagdan "rođenja Crkve" jer Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima, a ne samo prema Židovima.
Naziv "Duhovi" je preuzet iz Starog Zavjeta i zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u suvremenom jeziku.
Ovaj blagdan slave katolici, pravoslavci i mnoge druge kršćanske Crkve.
Počeci
Ako pročitate Stari Zavjet, otkrit ćete da je Pedesetnica bila jedan od židovskih blagdana. Samo što je nisu zvali Duhovi. To je grčko ime. Židovi su ga zvali Praznik žetve ili Praznik tjedana. U prvih se pet knjiga spominje pet mjesta - u Izl 23, Izl 24, Levitski zakonik 16, Brojevi 28 i Ponovljeni zakon 16.
Duhovi su bili proslava početka prvih tjedana žetve. U Svetoj Zemlji su svake godine bile dvije berbe. Rana žetva bi bila tijekom mjeseca svibnja i lipnja; druga berba bi bila na jesen. Duhovi su bili proslava početka rane žetve pšenice, što je značilo da su Duhovi uvijek padali negdje sredinom mjeseca svibnja ili ponekad početkom lipnja.
Bilo je nekoliko festivala, proslava ili blagdana koji su se održavali prije Pedesetnice. Bila je Pasha, bio je beskvasni kruh i bila je svetkovina prinosa. Svetkovina prinosa bila je proslava početka žetve ječma. Kako se slavio dan Duhova? Prema Starom zavjetu, počelo bi na dan proslave Prvine. Od toga dana, odbrojavali biste 50 dana. Pedeseti dan bio bi Dan Duhova. Tako je "Prvina" proslava početka žetve ječma, a Duhovi proslava početka žetve pšenice.
Budući da je to uvijek bilo 50 dana nakon Prvih plodova (prvine) te da je 50 dana jednako sedam tjedana, uvijek je dolazio "tjedan svih tjedana" kasnije. Stoga su ga zvali Praznik žetve ili Praznik tjedana.
Zašto nam je važan blagdan Duhova?
Mi, današnji kršćani Duhove promatramo kao blagdan, a ne kako bi proslavili žetvu pšenice. Mi se prisjećamo dan kada je Duh Sveti sišao na Crkvu u Djelima 2.
Na nedjelju Duhova, Duh Sveti ispunio je Crkvu snagom i crkvi se priključilo 3.000 novih vjernika. Izvještaj iz 2. čina izvještava da su se, nakon što je Isus uzašao na nebo, Isusovi sljedbenici okupili zajedno na blagdan žetve (zvani Pedesetnica), a Duh Sveti „ispunio je cijelu kuću u kojoj su bili“ (Dj 2: 2) . „Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti“ (Djela 2,4).
Ova neobična pojava privukla je veliko mnoštvo, a Petar je ustao da im govori o pokajanju i Kristovom evanđelju (Djela apostolska 2:14). Na kraju dana kada je došao Duh Sveti, Crkva je porasla za 3.000 ljudi (Djela 2,41). Zbog toga mi kršćani i danas slavimo Duhove.
"Kroz ovo krštenje Duhom Svetim i vatrom, apostoli su postali svjesniji i imali su veće razumijevanje otajstava Evanđelja te su bili kvalificiraniji za njegovo propovijedanje ljudima svih naroda i jezika."
Duh Sveti je prorečen u Starom zavjetu i obećan od Isusa. Isus je obećao Duha Svetoga u Ivanu 14,26, koji će biti pomoćnik njegovu narodu.
"Ali Pomoćnik, Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas sve naučiti i podsjetiti vas svega što sam vam rekao."
Ovaj novozavjetni događaj također je značajan jer ispunjava starozavjetno proročanstvo iz Joela 2: 28-29.
„A poslije ću izliti svoj Duh na sve ljude. Vaši će sinovi i kćeri prorokovati, vaši će starci sanjati snove, vaši će mladići vidjeti vizije. Čak ću i na svoje sluge, muškarce i žene, izliti svoj Duh tih dana. "
Značaj Duhova za crkvu
Značaj Duhova za crkvu nešto je na što moramo jako obratiti pozornost i nikako ga ne bismo smjeli zanemariti.
Duhovi su bili trenutak u povijesti nakon što je Krist uskrsnuo. Isus je obećao tijekom pripovijedanja u evanđelju, tijekom svoje zemaljske službe, da će otići, ali da će poslati branitelja, poslati će Svetog Duha. Došao Duh i on je osnažio rane vjernike, posebno apostole.
Sveti Petar, na primjer, ispunjen Duhom Svetim je stajao pred gomilama, vjerojatno tisućama, možda pred desecima tisuća ljudi i navještavao im je evanđelje. I to usred židovske proslave koja je trebala podsjetiti Židove o tome kako ih je Bog uvijek štitio.
Sveti Peter ustaje i kaže: "I dopustite mi da vam kažem o Mesiji, koji je vječna zaštita cijelog čovječanstva. Dopustite da vam kažem tko je on." I tako Pedesetnica postaje biljeg u povijesti: "To je trenutak kada se crkva rađa."
Tada se tisuće ljudi obraćaju i postaju vjernici. I to dolazi od ove male skupine vjernika koja je slijedila židovskog rabina iz Nazareta koji je umro i uskrsnuo, i odjednom se crkva probija i odlazi u cijeli svijet. Odjednom je to ona nezaustavljiva sila koju više nitko zapravo ne može poreći. Duhovi su za nas poprimili novo značenje. Duhovi su nekad u prošlosti bili samo povijesno sjećanje, židovski blagdan.
Danas su Duhovi živa stvarnost trenutka kad je Božji duh došao do svoje punine.
