U Rimu nalazimo neke od najljepših crkava kršćanstva uopće, i one pripadaju redu Isusovaca. Nakon proboja protestantizma u 16. stoljeću, trebalo je povratiti katoličkoj crkvi sjaj. Vjernici bi bili zadivljeni građevinama, te bi to pridonijelo da ostanu vjeri katoličkoj crkvi. Tako danas u Rimu postoje velebne crkve Isusovaca, iznad svega se to odnosi na crkvu Gesu' (Presveto Ime Isusovo), ali i Chiesa Nova (Nova crkva), zatim Sant'Andrea in Valle (sveti Andrija u dolini), Sant Ignazio, kao i Sant'Ivo alla Sapienza.
A velebno zdanje je svakako i Collegio Romano, izuzetno važno sveučilište, ne toliko kao sama građevina, koliko radi važnosti koju ta građevina nosi sa sobom kroz povijest. Osim toga, kraj crkve Gesu' možemo posjetiti i odaje svetog Ignacija Loyolskog, a u crkvi Gesu' se nalazi svečev grob.
Povijest družbe Isusove počinje u 16. stoljeću sa svetim Ignacijom Loyolskim. Sveti Ignacije iz Španjolske regije Navarra, baskijskog grada Loyola, bio je vojnik, te kad se oporavljao od ranjavanja, bio je nadahnut te je tražio pokrenuti nešto novo i nekom novom snagom slijediti Krista. Tako je napisao djelo Spiritual Excercise, duhovna vježba, te se sa šestoricom istomišljenika našao u Parizu, gdje su svi živjeli i učili, te su 1534. godine osnovali družbu Isusovu. Načela su bili siromaštvo, pokora i poslušnost, a već 1540. godine ih Papa Pavle III odobrava kao legitimni red unutar katoličke crkve. Nama najpoznatiji suosnivač Isusovaca je bio Franjo Ksaverski.
No, njihovo putovanje je započelo burno, budući da su se drugi redovnički redovi bunili što je novi red u svoj naziv stavio ime Isusovo. Naime, obično su se redovi nazivali po osnivaču reda, te su novi red doživljavali kao pretenciozan. Cilj družbe Isusove je bilo propovijedanje, učenje i ostali misionarski način kako privući što više sljedbenika. Isusovci su otvarali škole i studije diljem Europe. Zatim su slali svoje članove na misionarska djelovanja diljem svijeta, da Evanđelje dopre do onih koji do tada nisu čuli iz Isusa, od Južne Amerike, Afrike do Azije.
Sve za veću slavu Boga je službeni moto Isusovaca, "Ad Maiorem Dei Gloriam". Družba je nastala u periodu sve većeg prodora protestantizma, te su Isusovci nastojali oduprijeti se tom trendu. Smatrali su da katoličkoj crkvi uistinu treba reforma, budući da je u to vrijeme vladala korupcija, i nije bilo usmjerenosti prema izvornim vrijednostima kršćanstva. Nije pomagala ni činjenica da svećenici nisu bili dobro obrazovani. Zato je obrazovanje bilo među najvažnijim postulatima Isusovaca.
Isusovci su vjerovali da promjenom u srcu, može doći i do promjene u crkvi. Nažalost, u 18. stoljeću je došlo do velikih problema za Isusovce u katoličkoj crkvi, da ih je crkva čak bila ukinula 1773. godina pod Papom Klementom XIV. No, 1814. godine se red ponovo "legalizira", pa dolazi do prave eksplozije u interesu za Družbu, a sama družba kreće silovito u osnivanje što više škola i sveučilišta.
Neki od poznatih hrvatskih Isusovaca su Bartol Kašić i Ruđer Bošković, a među svjetski poznatim imenima su Voltaire, Galileo Galilej, Honore de Balzac. Danas su Isusovci tu, s nama i među nama, vrijedne sluge Božje. U Hrvatskoj djeluje Hrvatska pokrajina Družbe Isusove.
