Život je jedno dugo putovanje, puno uspona i padova. Svi smo svjesni da su padovi sastavni dio života, i padovi u principu budu kratkotrajni, i čovjek ih svojim razumom nadvlada. Međutim, neki padovi budu preteški, da se teško ustati ujutro. A i kad čovjek ustane ujutro, osjeća se loše. Mnogo puta se osjeća izgubljen, ne zna kako dalje. I mada je svjestan da će sve biti u redu, da je ovaj jaki pad dio života i da tako mora biti, opet čovjek nema snage ići dalje.
Kad te život obori s nogu, psihički se osjećaš loše, a i tjelesno ti je teško ustati, klekni! Zazovi dragog Boga, pa ako i nisi u stanju fokusirano i predano se moliti, zazivaj Boga sa "pomozi mi". Bog razumije da čovjek padne u teške krize, i to je njegov plan za tebe. Smetnemo s uma to vrlo često, upravo zato što nam se čini da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji.
Problem bude još naglašeniji jer znamo da nam Bog neće trenutno, čarobnim štapićem promijeniti situaciju na bolje. Znamo da moramo čekati, neizvjesnost nas izjeda. Koljena nas bole od klečanja, ali kao što tijelo pamti kad si dobar prema njemu, tako dragi Bog još i puno više prima k sebi tvoje prošnje.
Kako, dakle ići naprijed? Kako, ako znamo da se neće ništa dogovoriti trenutno, da nam je i dalje teško, da smo i nadalje u neizvjesnoj situaciji? Možda ćemo lakše ići naprijed ako znamo da je sutra novi dan, da se nije dogodio smak svijeta, i da smo korak bliže našem olakšanju?
Kad te život obori s nogu, klekni! vjerojatno te razdire rastresenost i nedostaje ti koncentracije? U tišini i svojoj samoći zazivaj Boga, to možeš. Ako je Božji plan da se promijeni tvoja situacija, promijenit će se. Ako to nije Božji plan, svaki danom ćeš biti sve čvršći. I nemoj zaboraviti da ti Bog ne daje teret kojeg ne možeš podnijeti.
I na kraju, moguće je da ti se život s tvojim problemima, mijenja. Možda ti život više neće biti isti nakon preobrazbe.
Ali svakako, kad te život obori s nogu, klekni!
