Usporedba našeg života s morem je izuzetno dobra. More može biti mirno i uzburkano, baš kao i naš život. Kad je more mirno, nema većeg mira da dušu čovjeka nego kad se prepusti i osjeća taj mir. S druge strane, uzburkano more izaziva nemir čovjeku u duši, i kad vidi olujno more, čovjek samo želi da je što čvršće svojim stopalima na sigurnom. Uzburkano more je opasno, i čovjek može izgubiti život u uzburkanom moru.
Doživimo zato more kao naš život, da težimo miru, mirnom moru, odnosno mirnom životu. Da nam duša bude u miru, pa da nam sve u životu bude ljepše. Ali kako postići taj mir? Jedna od osnovnih stvari je prepustiti se Bogu u nebesima, i Gospodinu Kristu. Kad uletiš u nemiran period života, zatvori oči, zazovi Krista, osjeti njegovu riječ. U tren bi ti trebao doći mir.
Što je vjera u Božju moć jača, i što si ustrajniji u traženju mira u Krista, to ćeš ga čvršće naći. Krist uistinu nudi mir u nemirnom svijetu. Uostalom, zašto je Isus svojim učenicima rekao na odlasku u nebu "moj mir vam dajem"? Tako i kad odlazimo u crkvu na svetu misu, euharistija i počinje i završava s "Mir s vama". Toliko nam je mir potreban, ali nažalost, tako malo o miru razmišljamo.
Isus je počeo svoje misionarsko djelovanje pozivajući nas da obuzdamo gnjev. Gnjev je bio "prva korekcija" na koju nas je Krist pozvao da je ispravimo u našim životima. Zašto? Zašto što kad je čovjek gnjevan, u njemu ključa pakao i nemir. Kao što vidimo, nisu samo životne situacije koje nama dolaze u susret krivac našeg nemira, nego i mi sami budemo veliki krivac svog nemira. Jer smo oholi, jer smo tašti, jer smo prepotentni. Ili drugim riječima, nismo pokorni, nismo ponizni.
O kako ti Krist može dati mir, samo ako se prepustiš!
Mir i dobro!
