Mnogi kršćani, pogotovu kad su mlađi, uzimaju zdravo za gotovo pojam "mir". Kad je čovjek mlađi i živi intenzivnim životom, pojam "mir" mu se svodi na rat i mir u nekoj zemlji.
Što idemo dalje u životu, što imamo sve više i više obaveza, od jutra do mraka smo "u pogonu", duša nam sve više počinje žudjeti za pet minuta samo za sebe.
Problem bude što mi možemo naći pet minuta za sebe bez ikakvog problema, i puno više od pet minuta. No duša nam bude nemirna, pa opet nismo ništa postigli. Željeli bismo se moliti, čitati Bibliju, provoditi društvo s Kristom, dragim Bogom, dragom Gospom, s nebeskim društvom Svih Svetih i anđela.
No, ne uspijeva nam primiriti se jer smo rastreseni. Taj mir bismo htjeli, taj mir da nam Krist udjeli. Znamo da nikad neće sve biti bezbrižno u našem zemaljskom životu, i da ćemo uvijek imati obaveza, poslova, briga, i to je u redu. Ali, molimo te Kriste da nam duša ne treperi od nemira kad sjednemo na kauč.
Kad sjednemo na kauč, htjeli bismo čitati Bibliju ili izmoliti krunicu. Pomozi nam Kriste da nađemo onaj tvoj mir o kojem si nam pričao.
Kriste, daruj nam svoj mir.
Mir i dobro!
