Dijalog među generacijama neophodan je; tako svačiji život postaje bogatiji u čovještvu, istaknuo je papa Franjo na općoj audijenciji 2. ožujka, nastavljajući katehezu posvećenu starosti. Usredotočivši se na dugovječnost kao znak i priliku, Sveti je Otac pozvao na kvalitetno vrijeme provedeno sa starijima i s djecom, koji daju obnovljeni pogled na život u ubrzanome svijetu.
Biblijski izvještaj o rodoslovljima zapanjuje zbog goleme dugovječnosti – drevni očevi dugo žive nakon što su postali roditelji, očevi i sinovi žive zajedno stoljećima. Takav protok vremena, govoreći o stoljećima, ispričan u ritualnome stilu, daje duboko simboličko značenje odnosu između dugovječnosti i rodoslovlja, primijetio je papa Franjo na katehezi na općoj audijenciji.
Kao da je prijenos ljudskog života, tako novog u stvorenome svemiru, zahtijevao polaganu i dugotrajnu inicijaciju. Novi život – ljudski život – uronjen u napetost između svog nastanka „na sliku i priliku“ Božju i krhkosti njegove smrtnosti predstavlja novost koju treba otkriti, dodao je Papa. To zahtijeva dugo razdoblje inicijacije u kojem je međusobna potpora među generacijama neophodna za dešifriranje iskustva i suočavanje sa zagonetkama života. Tijekom tog dugog vremena, duhovna kvaliteta čovjeka također se polako njeguje.
Ubrzanost čini svako iskustvo površnijim
U određenom smislu, kazao je Papa, svaka prolazna epoha u ljudskoj povijesti iznova izaziva taj osjećaj: kao da smo mirno morali započeti ispočetka sa svojim pitanjima o smislu života, kada se scenarij ljudskog stanja pojavi prepun novih iskustava i dosad nepostavljenih pitanja. Svakako akumulacija kulturnog pamćenja povećava poznatost koja pomaže u suočavanju s novim situacijama. Vrijeme prijenosa se smanjuje, ali vrijeme asimilacije uvijek zahtijeva strpljenje, naglasio je Sveti Otac. Ubrzanost, koja sada opsjeda svaku fazu našeg života, čini svako iskustvo površnijim te, kako je rekao Papa, manje „hranjivim“. Mladi su nesvjesne žrtve ovog raskola između sata, koje treba požurivati i vremena života, koje zahtijeva pravo „podizanje kvasca“.
Bez dijaloga, svaka generacija ostaje izolirana
Starost naravno, zahtijeva sporije ritmove, napomenuo je papa Franjo – ali to nije vrijeme puke inercije. Mjera tih ritmova zapravo otvara svima prostore smisla života koji je nepoznat opsjednutosti brzinom. Gubitak kontakta sa sporim ritmovima starosti zatvara ove prostore za sve, upozorio je Papa, prisjećajući se kako je upravo u tom kontekstu htio uspostaviti Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. Savez između dviju krajnosti životnih generacija – djece i starijih – pomaže i drugim dobima – mladima i odraslima – da se povežu, kako bi svačiji život bio bogatiji u čovještvu. Neophodan nam je dijalog među generacijama, naglasio je Papa. Ako nema dijaloga, svaka generacija ostaje izolirana i ne može prenijeti poruku, dodao je.
Grad suživota
Sveti Otac pozvao je na razmišljanje o gradu u kojem je suživot između različitih dobnih skupina sastavni dio cjelokupnog plana stanovništva, gdje se stvaranje odnosa punih ljubavi između starijih i mladih pretače na cjelokupan stil odnosa. Preklapanje generacija postalo bi izvor snage za istinski vidljivo i življeno čovještvo. Suvremeni pak grad ima tendenciju biti neprijateljski raspoložen prema starijima – a nije slučajno da je takav i prema djeci, dodao je Papa. Ovo društvo ima taj duh odbacivanja: odbacuje mnogu neželjenu djecu i starije. Izgubljen je cjeloviti pogled – svatko se drži svog komada, lebdi nad tokovima tržišnog grada, za koji su spori ritmovi gubici, a brzina novac. Međutim, pretjerana brzina ne čini život intenzivnijim, istaknuo je, već ga razara.
Znamo li „potrošiti“ vrijeme?
Međutim, treba biti mudar za ulaganje, ili kako Papa naziva „potrošenje“ vremena. Osvrnuo se na kvalitetno vrijeme provedeno s djecom ili pak starijima, koje jača ljudsku obitelj. Potrebno je provesti vrijeme koje nije „isplativo“, s djecom i starijima, jer nam oni daju još jednu mogućnost da vidimo život.
Pandemija, u kojoj smo još uvijek prisiljeni živjeti, nametnula je, nažalost na vrlo bolan način, zaustavljanje tupog kulta brzine, nastavio je Papa. U tom su razdoblju ključni bili bake i djedovi koji su djelovali kao prepreka emocionalnoj „dehidraciji“ mališana. Vidljivi savez generacija, rekao je Papa, koje usklađuje korak i ritmove, daje nam nadu da ne živimo uzaludno. Uz to, postavio je i pitanje za promišljanje – jesmo li mi spremni, znamo li „potrošiti“ vrijeme?
Prekrasna simfonija dijaloga među generacijama
Danas je sve dulja dugovječnost ljudskog života, što nudi priliku za povećati savez među svim životnim dobima, kao i sa smislom života u cijelosti. Smisao života, podsjetio je Papa, nije samo u odrasloj dobi – ono je sve – od rođenja do smrti. Trebali bismo moći razgovarati sa svima i razvijati duboke odnose sa svima, tako će vaša zrelost biti bogatija, kazao je Papa. Neka nam Duh podari pamet i snagu za ovu vrlo potrebnu reformu – arogancija vremena na satu mora se pretvoriti u ljepotu životnih ritmova, zaključio je papa Franjo, te dodao molbu da nam Bog pomogne pronaći pravu glazbu za usklađivanje različitih uzrasta, te da tako nastane prekrasna simfonija dijaloga.
