U posljednjoj katehezi posvećenoj svetom Josipu, Papa je objasnio njegov naslov „zaštitnika Katoličke Crkve“. Crkva je narod na putu s brojnim ograničenjima, ali s velikom željom služiti Bogu i ljubiti ga; zaštitimo ju kao što Marijin zaručnik štiti nju i Isusa, rekao je Papa. U pozdravima na kraju audijencije potaknuo je Europu da oživi svoje kršćanske korijene te promiče pomirenje i bratstvo
Današnjom je katehezom na općoj audijenciji papa Franjo završio niz razmišljanja posvećenih svetom Josipu, nadopunjujući tako apostolsko pismo Patris corde, koje je Papa napisao povodom 150. obljetnice proglašenja svetoga Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve, prema odluci blaženoga Pija Devetoga.
„Anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu i reče mu: „Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem“. (…) On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat (Mt 2, 13-15)“
Sâmo nam Evanđelje tumači značenje naslova danoga Marijinom zaručniku. U njemu se, naime, kaže da Josip uzima sa sobom Dijete i njegovu majku i čini ono što mu je Bog zapovjedio. Josipova je zadaća zaštititi Isusa i Mariju, čuvati one koji su najdragocjenije blago naše vjere. I na nama je da učinimo isto – napomenuo je Papa te dodao – U tomu je vrlo lijepa crta kršćanskoga poziva: čuvati. Čuvati život, čuvati ljudski razvoj, čuvati ljudski um, čuvati ljudsko srce, čuvati ljudski rad… Kršćanin je – možemo reći – poput svetoga Josipa; treba čuvati. Biti kršćanin ne znači samo primiti vjeru, ispovijedati vjeru, nego čuvati život, vlastiti život, život drugih, život Crkve – istaknuo je Papa.
I Isus i njegova majka doživjeli su stanje slabosti i bila im je potrebna zaštita i briga. U tom smislu – napomenuo je Papa navodeći riječi iz apostolskoga pisma Patris corde – sveti Josip ne može ne biti čuvar Crkve, jer Crkva je produžetak Tijela Kristova u povijesti, a istodobno je u majčinstvu Crkve naznačeno Marijino majčinstvo. Josip, nastavljajući štititi Crkvu, i dalje štiti Dijete i njegovu majku; a i mi, ljubeći Crkvu nastavljamo ljubiti Dijete i njegovu majku.
To Dijete jest On koji će reći: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40). Zato je svaka osoba koja je gladna i žedna, svaki stranac, svaki migrant, svaka osoba bez odjeće, svaki bolesnik, svaki zatvorenik, „Dijete“ koje Josip štiti. I mi smo pozvani štititi te ljude, tu našu braću i sestre, kao što je to činio Josip. Zbog toga ga zazivamo kao zaštitnika svih potrebitih, prognanika, ožalošćenih, te umirućih – objasnio je papa Franjo.
I mi moramo naučiti od Josipa „čuvati“ ta dobra: voljeti Dijete i njegovu majku; voljeti sakramente i Božji narod; voljeti siromašne i svoju župu. Svaka je od tih stvarnosti Dijete i njegova majka. Danas je uobičajeno, svakodnevno, kritizirati Crkvu, isticati njezine nedosljednosti – a mnogo ih je! – isticati grijehe, koji su zapravo naše nedosljednosti, jer Crkva je oduvijek narod grješnika koji nailaze na Božje milosrđe. Upitajmo se, u dubini srca, volimo li Crkvu takvu kakva jest – potaknuo je Papa. Božji narod u hodu, s brojnim ograničenostima, ali s velikom željom služiti i ljubiti Boga. Naime, samo nas ljubav čini sposobnima u potpunosti govoriti istinu, na nejednostran način; reći ono što nije u redu, ali i prepoznati sve dobro i svetost kojih ima u Crkvi.
Ističući kako trebamo voljeti Crkvu i hoditi zajedno s njom, Papa je napomenuo da Crkva nije ona mala skupina koja je blizu svećeniku i svima zapovijeda. Ne, Crkva smo svi mi. Na putu. Imamo čuvati jedni druge, uzajamno se čuvati. Dobro je pitanje: kada imam problem s nekim, nastojim li ga čuvati ili ga odmah osuđujem, ogovaram i uništavam? – upitao je te ponovno istaknuo – Čuvati, uvijek trebamo čuvati.
Papa je potom sve vjernike potaknuo da se mole svetom Josipu, ponajviše u teškim trenutcima vlastitoga života i života svojih zajednica. U povijesti Crkve mnogi su to činili. Tamo gdje naše pogrješke postaju sablazan, molimo svetoga Josipa da imamo hrabrosti reći istinu, moliti oproštenje i ponizno započeti ispočetka. Tamo gdje progoni priječe da se navješćuje evanđelje, molimo svetoga Josipa za snagu i strpljenje kako bismo znali podnositi nasilje i trpljenje iz ljubavi prema evanđelju. Tamo gdje nedostaju materijalna i ljudska sredstva te nam daju da iskusimo siromaštvo, ponajviše kada smo pozvani služiti posljednjima, nezaštićenima, siročadi, bolesnima, onima koje je društvo odbacilo, molimo svetoga Josipa da bude za nas Providnost – rekao je Papa.
Na kraju kateheze potaknuo je sve prisutne da zazovu svetoga Josipa molitvom kojom završava apostolsko pismo Patris corde, povjeravajući mu na poseban način Crkvu koja trpi i koja je u kušnji.
Pozdravljamo te, čuvaru Otkupitelja i zaručniče Djevice Marije. Tebi je Bog povjerio svojega sina; u tebe se Marija pouzdala; uz tebe je Krist postao čovjekom. O blaženi Josipe, pokaži se i nama ocem, i vodi nas putem života. Izmoli nam milost, milosrđe i hrabrost, i brani nas od svakoga zla. Amen.
Pozdravljajući nakon kateheze hodočasnike poljskoga jezika, papa Franjo je svoje misli upravio europskom kontinentu, te spomenuo svete Ćirila i Metoda, zaštitnike Europe. Molimo Boga da po njihovu zagovoru narodi ovoga kontinenta, svjesni svojih kršćanskih korijena, ožive duh pomirenja, bratstva, solidarnosti i poštovanja, kao i slobode svake zemlje – rekao je papa Franjo.
