Ukazanja i čuda koja su se dogodila u Fatimi u Portugalu 1916. i 1917. potresla su tadašnji Portugal i ostatak svijeta ubrzo nakon toga. Osvrnimo se na događaje u Fatimi - prema vlastitim riječima vidjelice, službenice Božje Lucije dos Santos.
Ukazanja anđela
Lucia dos Santos, Francisco i Jacinta Marto bili su obična djeca, siromašni pastiri koje su njihova zajednica i obitelji jako voljeli, svaki vrlo pobožan na svoj način. U proljeće 1916. u Loca do Cabeco im se ukazao anđeo.
Lucija je napisala: “Počele smo se igrati sa kamenčićima. Bili smo zaokupljeni tom igrom tek nekoliko trenutaka kada je jak vjetar počeo tresti drveće i podigli smo pogled da vidimo što se događa, budući da je bio tako miran dan. A onda smo u daljini, iznad drveća koje se pružalo prema istoku, ugledali svjetlo bjeljije od snijega, u obliku mladića, sasvim prozirnog i sjajnog poput kristala na sunčevim zrakama.”
Naučio ih je moliti ove riječi: “O moj Bože, vjerujem u tebe, obožavam te, ufam se i volim te. I molim za oprost za sve one koji ne vjeruju, ne obožavaju te, ne nadaju se i ne vole te.”
Lucija je u svojim memoarima zabilježila da je prisutnost anđela bila drugačija od Gospine: „Ne znam zašto, ali Gospina ukazanja u nama su proizvela učinke sasvim drugačije od anđelovih posjeta. Osjećali smo u oba slučaja istu vrlo duboku sreću, mir i radost, ali umjesto fizičkom klanjanja glavom do poda koju je anđeo naložio, Gospa je donijela nekakav širi osjećaj, osječaj slobode… Nije bilo poteškoća u razgovoru kada se Gospa ukazala; s moje strane je postojala velika želja za razgovorom s Gospom.”
Tog ljeta anđeo se pojavio drugi put, obnovivši isti osjećaj u djeci. Dok su ga Lucija i Jacinta mogle vidjeti i čuti, Francisco je mogao vidjeti, ali ne i čuti.
„Riječi anđela duboko su se uvukle u naše duše poput blistave baklje, pokazujući nam tko je Bog, kakva je njegova ljubav prema nama i kako želi da ga i mi volimo; vrijednost žrtve i kako Mu se sviđa; kako ga prima za obraćenje grešnika”, rekla je Lucija. „Zato smo mu od tog trenutka počeli nuditi sve što nas je mrzilo.”
Kasnije te godine anđeo se pojavio treći put, ovaj put držeći kalež i krvareću hostiju i dao im euharistiju.
Gospino prvo ukazanje
Velik dio svijeta patio je 1917. godine kada se Gospa ukazala, osam mjeseci nakon posljednjeg ukazanja anđela. Prvi svjetski rat stvarao je pustoš u cijeloj Europi, a u Rusiji će burna revolucija kasnije dovesti do Sovjetskog Saveza. Ukazanja su, slobodno možemo reći, bila upravo ono što je svijetu trebalo.
Dana 13. svibnja, kada je Lucija imala 10 godina, Francisco, devet i Jacinta, sedam godina, Gospa se ukazala djeci uz bljesak munje.
Pitala ih je: “Hoćete li se ponuditi Bogu i podnijeti sve patnje koje vam On šalje kao naknadu za sve grijehe koji ga vrijeđaju, a za obraćenje grešnika?”
Odgovorili su da hoće. Zatim ih je zamolila da se svaki mjesec vraćaju na ovo mjesto.
Lucija opisuje taj susret: “Bili smo okupani nebeskim svjetlom koje je kao da je dolazilo izravno iz njezinih ruku. Stvarnost svjetlosti usjekla se u naša srca i naše duše, i mi smo nekako znali da je to svjetlo Bog, i mogli smo vidjeti sebe zagrljene u njemu. Unutarnjim porivom milosti padosmo na koljena, ponavljajući u svojim srcima: 'O, Sveto Trojstvo, klanjamo ti se. Bože moj, Bože moj, volim Te u Presvetom Sakramentu.’"
Nakon posjete, djeca su ispričala svojim obiteljima; roditelji Marto bili su prvi vjernici Fatime, ali Lucijini roditelji će se pokazati težim. Majka je mislila da laže, dok otac nije bio nimalo religiozan i bio je ravnodušan.
Tajne i patnje
Između drugog i četvrtog ukazanja, djeca su mnogo patila od strane Lucijine obitelji i lokalnih vlasti, koje su vjerovale da lažu. Ali djeca su ostala nepokolebljiva, a uz poticaj Francisca i Jacinte, Lucija je prevladala vlastite sumnje uzrokovane nevjericom njezine obitelji.
Drugo ukazanje, 13. lipnja, otkrilo je da će Francisco i Jacinta uskoro biti odvedeni na nebo; Lucija bi ostala neko vrijeme na zemlji da ispriča priču o Fatimi; ali treće će ukazanje otkriti mnogo više.
Dana 13. srpnja Gospa im je otkrila “fatimsku tajnu”, treći dio koje će objaviti sveti Ivan Pavao II. tek 2000. godine. To nisu tri tajne kako se misli rašireno među pukom. To je jedna tajna, to jest jedno ukazanje od tri scene, za koje je Gospa djeci rekla da nikome o tome ne govore. Prva scena je bila vizija pakla i upozorenje o Drugom svjetskom ratu; drugo, upozorenje o Rusiji.
L’Osservatore Romano, vatikanske novine, objavile su 2000. poseban umetak o tajni iz Fatime.
“Prvi i drugi dio "tajne" odnose se posebno na zastrašujuću viziju pakla, pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu, Drugi svjetski rat i na kraju predviđanje goleme štete koju će Rusija učiniti čovječanstvu napuštanjem kršćanske vjere i prihvaćanja komunističkog totalitarizma.”
Treći dio tajne bilo je proročanstvo. Lucija je napisala: “[Bio je] biskup odjeven u bijelo, imali smo dojam da je to Sveti Otac. Ostali biskupi, svećenici, redovnici i redovnice penjali su se na strmu planinu, na čijem je vrhu bio veliki križ…prije nego što je stigao tamo, Sveti Otac je prošao kroz veliki grad napola u ruševinama i zastajukujući, pogođen bolom i tugom, molio se za duše mrtvih tijela koje je susretao na svom putu; došavši do vrha planine na koljenima, u podnožju velikog križa ubila ga je skupina vojnika koji su u njega ispaljivali metke i strijele, a na isti način poginuli su jedan za drugim i ostali biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, te razni laici različitih staleža i položaja. Ispod dva kraka križa nalazila su se po dva anđela s kristalnim asperzorijem u ruci u koji su skupljali krv mučenika i njome škropili duše koje su išle Bogu.”
Čudo sunca
Dva ukazanja kasnije, napetost je rasla u Fatimi; vlasti su bile uznemirene brojem ljudi koji su hrlili u Cova da Iria, oko 30.000 ljudi prisustvovalo je petom ukazanju. Djeca su bila zatočena, što je čak uzrokovalo da je četvrto ukazanje odgođeno za nekoliko dana.
No djeci je, uz Gospinu utjehu, obećano čudo na posljednjem ukazanju, koje će se dogoditi 13. listopada, kako bi svijet povjerovao.
Lucija je viziju opisala: “Nakon što je Gospa nestala u daljini nebeskog svoda, ugledali smo svetog Josipa s Djetetom Isusom i Gospu odjevenu u bijelo s plavim plaštem, pored sunca. Činilo se da su sveti Josip i Dijete Isus blagoslivljali svijet, jer su svojim rukama iscrtali znak križa. Kad je malo kasnije ovo ukazanje nestalo, vidjeli smo Gospodina i Gospu; učinilo mi se da je to Žalosna Gospa. Naš Gospodin se ukazao da blagoslovi svijet na isti način kao što je to učinio sveti Josip. Ovo ukazanje je također nestalo i ja sam još jednom vidjela Gospu, ovaj put nalik Gospi od Karmela.”
Onda je došlo čudo: Sunce je "plesalo" pred očevidcima, kojih je bilo nazočno oko 70.000.
“Otvarajući ruke, odrazila je vidjelice na suncu, a dok se uspinjala, odraz njezine vlastite svjetlosti nastavio se projicirati na samo sunce”, napisala je Lucija. "Eto razloga zašto sam zavapila ljudima da pogledaju sunce. Bila sam potaknuta da to učinim pod vodstvom unutarnjeg impulsa."
Nakon ukazanja
Nakon Fatimskih ukazanja, svijet se promijenio. Nakon kanonske istrage, biskup Leirije-Fatime je 1930. godine proglasio vizije, koje su privatna objava, vrijednima vjerovanja.
Nakon početka Drugog svjetskog rata, papa Pio XII. objavio je prva dva dijela fatimske tajne i posvetio je čovječanstvo Bezgrešnom Srcu Marijinu, posebno spominjući Rusiju. Papa Pavao VI kasnije je obnovio tu posvetu za vrijeme svog papinstva.
Sveti Papa Ivan Pavao II. bio je nedvojbeno najodaniji Fatimskoj poruci; nakon pokušaja atentata 13. svibnja 1981. pripisao je Gospi Fatimskoj da mu je spasila život. Sljedećeg dana obnovio je posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu.
