Mnogima je zaista teško nositi križeve koji su im nametnuti, pogotovo one za koji nisu sami krivi, kao na primjer bolest i slično. Čovjek zaista propati i ne uživa u zemaljskom životu, ili uživa puno manje, ali mi je život više protkan patnjama i zahtjevnim borbama.
Izuzetno je važno ne gubiti vjeru i nastaviti nositi križ. Nije lako malom čovjeku dokučiti beskonačnost koja nas čeka i nebeskom uživanju. Da to možemo dokučiti, možda bi bilo lakše nositi križ.
No zato se vjera i naziva "vjera", jer ne znamo, ali vjerujemo! Trebamo vjerovati u vječnu nagradu i radosti kad budemo sjedili u nebu za stolom svetaca.
Važno je također sve prihvatiti jer je sve to ujedno Božja volja. Dakako da nije problem ako izrazimo Bogu našu želju da nam olakša muke. Uostalom, i sam naš Gospodin Isus je u vrtu Getsemani molio Boga da ako je moguće da ga zaobiđe ta čaša. No, uvijek iznova moramo ponavljati da mora biti Božja volja, a ne naša!
Dakle, vjera neka ti bude jaka i uz tu vjeru ćeš nadvladati neke svoje borbe, a neke druge ćeš lakše prihvatiti. Svakako ćeš jasnije vidjeti dan na kraju tunela ako se odvikavaš od neke ovisnosti i uz moliš Isusa da te prati na tom putu, da ti daje snage. Svaka borba je teška. Uostalom, zato se i zove borba!
Ali mi na svojoj strani imajmo Presveto Trojstvo da nas snaži. Glavu gore i naprijed!
Mir i dobro!
