Psalam 40 započinje stihom "Uzdah se u Boga uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj".
Važno je biti ustrajan u molitvi i ne gubiti nadu u uspjeh te molitve kad je čovjek u potrebi. To zna biti vrlo teško jer bismo htjeli barem nekakav znak da nam stvari idu u pravom smjeru. Ne treba nam niti rezultat, samo svjetlo na kraju tunela, da vidimo samo naznaku da će biti dobro.
Ovdje postoji mogućnost da padnemo, i zato nikad ne možemo dovoljno naglasiti koliko je važno ne izgubiti vjeru u Božju moć i u Božji plan. Čovjeka u potrebi može zadesiti i depresija, ne smijemo zanemarivati medicinske aspekte koje mogu pogoditi čovjeka kad pati dugo vremena pod bremenom briga.
Kad je čovjek u depresiji, neće se moći moliti, niti čitati Bibliju, niti ići u crkvu. I to je u redu, dovoljno je tada reći "Bože u depresiji sam, ali vjerujem da ćeš me izvesti iz mraka". Uistinu je važno da vjerujemo u Boga i u Božji plan za nas. Mi kršćani zapravo i nemamo nikoga drugog i ničiji drugu pomoć nego Boga.
Job se silno uzdao u Boga. Bog mu je sve dao, pa mu onda sve oduzeo. Ali ne da mu je Bog sve oduzeo, nego ga je slomio, bacio na koljena s nesrećama kojima je zadesio Joba. Job se međutim uvijek nadao u Boga, a kao čovjek se osjećao nesposoban da utječe na svoju nesretnu sudbinu.
Važno je uzdati se u Boga, i u tom uzdanju ne posustajati. Bog će se prignuti i čuti tvoj vapaj. Za tebe će napraviti onako kako je za tebe najbolje, u konačnici ćeš biti sretan.
Prisjeti se kad ti prođu neugodna vremena i kad ti bude ugodno u životu, ovoga što si pročitao ovdje!
Mir i dobro!
